Od nebrojanih Allahovih blagodati podarenih općenito ljudskom rodu čula su jedna od najvećih. Pet poznatih čula imaju svoju ulogu, pa se pomoću njih može osjetiti ono što mu je karakteristično: oko može vidjeti, uho čuti itd.
Putujući svijetom, zasada ovim zapadnim, zapazio sam da od svih evropskih naroda Bošnjaci posjeduju nešto što ostali, čini mi se, nemaju, a to je šesto čulo! To čulo je proizišlo i nastalo iz njihove vjere i kulture. Kao što svako čulo ima svoje karakteristike, tako i ovo ima svoje plodove i djelovanja koja su samo njemu specifična.
Svako čulo, pored ugođaja i beskrajnih perceptivnih mogućnosti, ima i svoja ograničenja, trenutke koji čine da se u određenim momentima osjeti neugodnost. Kroz historiju Bošnjaka njihovom šestom čulu najugodnije je bilo kada su se sami pitali i određivali šta je dobro za njih, njihovu vjeru, tradiciju i kulturu. Međutim, u 20. stoljeću počinje da ih zahvata jedno oboljenje poznato kao ekstremno, što je, pokazalo se, posebno nanosilo štetu upravo tom bošnjačkom šestom čulu. Ta ekstremna i teška boleština je ustvari komunizam.
Zbog svoje tvrdoće, virusoidne inficiranosti prostaklukom, sadističkom umišljenošću i nerazumijevanju da Bošnjaci nisu kao ostali narodi na ovim prostorima, već se radi o narodu sa posebnim čulom – kontaktom sa smislom i ljepotom, kontaktom sa motivom i uzrokom, načinom i razlogom, trajanjem i nestajanjem, rođenjem i preseljenjem, i sve do uzroka unazad, ali i do polaganja računa u budućnost, ta boleština je bacila pogled pun mržnje neznalice, zavidluka i pohlepe prostaka i tako neoprano prosta, šta drugo već nastojala sve to negirati, a zatim hijenski preoteti, ukrasti, nesvjesna da se to suptilno čulo posebnosti ne uzima bez abdesta, te konačno, suočena sa nepoznatim, već nemoćna, počela govoriti kako su svi ljudi isti i da je nemoguće da jedan narod može biti vrjedniji od drugog. U toj agresivno-haotičnoj situaciji koja ih je već obuzdala, Bošnjaci su bili prinuđeni iznalaziti razne načine kako bi se sačuvali, braneći se poput građevinskog radnika koji u nesnošljivoj buci pokriva svoj slušni aparat specijalnim slušalicama pokušavajući time sačuvati svoje čulo sluha.
Obzirom da su Bošnjaci preživjeli žestok komunjaro-genocidni udar, neminovno je došlo i do izvjesnog oštećenja tog bošnjačkog čarobnog šestog čula. Međutim, u toj nemilosrdnoj borbi, i ne znajući, Bošnjaci su za to posebno čulo razvili imuni sistem koji inače nije karakterističan za ostala čula. Karakteristika je ta što ostala čula kada se oštete nemoguće ih je popraviti, dok ovo šesto, i pored mnogih oštećenja, razvilo je sposobnost regeneracije, pa čak i neka alergijska svojstva. Alergijske reakcije, u ovom smislu, javljaju se kada im se pokuša nametnuti nešto od tuđe kulture koja se kosi sa njihovom vjerom i tradicijom.
Konkretan primjer imamo u našem vremenu kada se u bošnjački suptilni čulni prostor nastoji ubrizgati supstrat već izdahlog komunizma, nazvan Njegoševski put balkanskih naroda. Braneći se od ovog napada, Bošnjaci se, iznenadno ponešeni prirodnom reakcijom imunološkog sistema, skoro spontano organizuju kroz svoje institucije i sve više prestrojavaju uz prave i autentične vođe kako bi se zaštitili i sačuvali od neželjenih alergijskih reakcija i ponovo kod svakog svog pojedinca regenerisali i vratili ono već odranije komunizmom oštećeno šesto čulo.
Situacija u današnjem vaktu zahtijeva i razvijanje antibiotika, jer su neki pojedinci iz bošnjačkog naroda zbog dubine tame i negacije njihove različitosti u proteklom vaktu nažalost mutirali. Mutirali su u neprirodnu pojavu koja je zadržala ime Bošnjak, a gotovo u potpunosti izgubila šesto čulo, pa se postavlja pitanje da li čovjek bez šestog čula uopće može biti Bošnjak? Da stvar bude gora, neki od tih mutiranih Bošnjaka uspjeli su da dobiju mogućnost pozivanja svog naroda u asimilaciju i gubitak tog Božjeg dara – čula koje Milostivi daruje pravovjernim.
Slatkorječivost poziva mutiranih Bošnjaka iz raznih pokreta dovela je do toga da se svakom pokretu odazove određeni broj Bošnjaka. Međutim, naizgled, sladak plod je pri prvom ugrizu pokazao svu gorčinu koja je samo u izgledu sadržala slatke darove i obećanje da će im baš ti bošnjački mutanti povratiti ponos i dostojanstvo vrijedno čovjeka sa šest čula. Iz dana u dan bošnjački narod uviđa i prepoznaje te anomalije i distancira se od ideje da Bošnjaci imaju jedinu razliku u imenu, a sve ostalo im je isto kao i drugim narodima na ovim prostorima.
S druge strane, pojavila se grupa ljudi koja je riješila da ukaže na sve propuste koje posjeduje bošnjačko tkivo. Ne samo da je riješila da ukaže na propuste, već je iznašla rješenja da popravi i sanira tkivo pronalaskom pravih i jedinih mogućih rješenja. Ukazivanjem na propuste i nedostatke bošnjačkog tkiva i ukazivanjem gdje se mora i može bolje, te uzimanjem stvari u svoje ruke, ne čekajući više da drugi riješe bošnjačke probleme, ta iskrena i, prije svega, Milostivom pokorna grupa ljudi na prvi pogled izgleda kao da Bošnjacima nudi gorak plod. Međutim, svako ko je prvo opažao svojim šestim čulom, a ne čulom mas-medija, uvidio je da ne postoji slađi plod i ukusniji dar od onog koji im je ponudila prava bošnjačka elita.
Ko je okusio taj plod, koji je ujedno i lijek što u potpunosti vraća u funkciju dušu i tijelo, ne želi nikada više okusiti bilo šta što mu se servira od mutiranih Bošnjaka. Mutirani i nametnuti „lideri“, zbog panike koja ih hvata povodom ovog istinskog bošnjačkog pokreta, i dalje koriste komunističke metode zastrašivanja i ubjeđivanja kako je lijek, vakuf i poklon, kojeg im nudi ekipa koja se organizovala oko pravih bošnjačkih institucija na čelu sa krovnom institucijom Svjetskim bošnjačkim kongresom, ustvari bolest.
Ubjeđivanje ide do te mjere da ne biraju sredstva kako odvratiti narod od lijeka. Tako su zbog zavisti i svoje ograničenosti na svojih pet čula počeli na sva zvona udarati na istinske bošnjačke vođe i lidere, ne prezajući od potvora i laži, a sve ne bi li očuvali svoje mjesto koje su stekli prihvatanjem igre u kojoj najviše gubi naizgled njihov narod. Pri toj borbi u odvraćanju od pravih vrijednosti zaboravljaju da opominju svoj narod na one koji ih svakodnevno asimiliraju i raseljavaju, zaboravljaju da jedan dio svog gotovo asimiliranog naroda povuku iz tame iz koje će biti nemoguć oporavak i povratak, pa su oni kao takvi mnogo veća opasnost šestom čulu od vanjskog neprijatelja jer su oni ljudi koji su se pripisali bošnjačkom narodu, a ustvari i ne znajući ili ciljano samo rade protiv njega!
Kao što čovjek koji nema sluha za čari stiha ne čuje ništa do poređane riječi, tako i na onoga koji nema čulo koje se rodilo iz vjere i kulture ne utiče poziv svih Božjih poslanika, ni govor opominjača, ni mudrost učenjaka. Ne koristi ni riješenost retoričara, ni iskrenost iskrenih – sve je to poput povika u dolini i puhanja u pepeo:
„Ti ne možeš mrtve oživjeti, niti gluhe dozvati kada se leđima okrenu.“ (En-Naml, 80)
Da kojim slučajem ne bi došli u dubinu tame iz koje je nemoguće dozvati svoj narod savjet je svim Bošnjacima koji traže oporavak i dostojanstvo da se ujedine pod svojim časnim bajrakom, ujedinjenje pred svojim iskrenim liderima, koji znaju i umiju, koji mogu i hoće, koji imaju i nude lijek, pa je samo do nas koliko ćemo brzo prepoznati, doći i uzeti taj čarobni eliksir ponovne snage i moći bošnjačke nacije. Vodite se svojim čulom jer je baš vas Gospodar odabrao da vam podari blagodat koju mnogima nije. Ta blagodat će vam biti ili spas ili kazna na Sudnjem danu u zavisnosti kako ste sa njom raspolagali.
Autor: Arben Jakupi
(revija SANDŽAK | 1. februar 2014. | br. 176 | RevijaSANDZAK.com)
