Čudna je hava zahvatila Sandžak posljednjih dana i godina. Zima nekako utihnula, beznađe i camoticnja dočekuju i ovo proljece, a narod – narod se po iskonskoj Kur’anskoj kategorizaciji “ili će biti zahvalan ili nezahvalnik” i u Sandžaku grupisao na one koji su za Muftiju i one koji su za kutiju.

Kutija je ralativan pojam, njeno bliže značenje u ovom kontekstu tražite u pomoćnim pojmovima tipa kutije šećera, rahatluka, cigareta pa i glasačke kutije u kojoj sve počinje. Sve se svršava kada je u pitanju dobrobit Bošnjaka. Upravo tako, tu nam se sve svršilo i tu smo svemu presudili do sljedecih izbora. Preporod, progresivnost, unapređivanje moralnih vrijednosti – vakum. Odnio vrag šalu, zlatno će nam biti ako nam se kola dodatno ne otkoturaju ka dnu – ako ga uopšte i nismo dotakli.

Ako je “kutija” iziskiskivala pojašnjenje i za par redova produžila ovu moju misao, ‘Muftija’ je zasigruno neće. Niko, naravno, ne zastaje kod riječi ‘Muftija’ niti očekuje od autora da konkretizira. Da, zna se ko je Muftija i šta je sve prethodilo činjenici da mu se spomen uzdigne i titula ‘Mutija’ (sa arapskog “donosilac rješenja”) bude osnovno obilježje i znak prepoznatljivosti. Znan je nadaleko preporoditelj preljepog Sandžaka, ponositi bošnjacki sin. Kako i ne bi svak vidio sunce koje ogrija ne tako brojne Bošnjake i ne tako prostran Sandžak, a kakvo se rijetko rodi i osvijetli velike nacije i narode.  To naše sunce su nasi pradjedovi jutrom i sutonom iščekivali, upirali poglede i ruke ka nebu ne bi li ga ugledali, I na kraju, napuštajući bezizgledan napor da ga dočekaju, tu svoju zelju pokopavali sa sobom. Za šta se dohvatio rukom – to je pozlatio, takvog ga znamo.

Sebe nije štedeo u davanju rješenja i izlaza za sve naše tjeskobe, sebe nije žalio da stane na bedemu odbrane nas Bošnjaka i bude štit našoj vjeri, identitetu, obrazu i ponosu, te da se sve što nam se smjera i kuje prvo prelomi preko njegovih leđa! To neka bude dovoljno podmuklim pakosnicima kako bi primili k znanju da nećemo biti nezahvalnici, da se nećemo odreći prisvojnog pridjeva “muftijini” te da se necemo nikada libiti da transparentno iznesemo, da u pogledu izbora izmedju njega i svih njih, vjerom i razumom povedeni, biramo njega! Ovi izbori su bili nista drugo do mejdan gdje su potkupljivanje, zastrašivanje, vlast, interes, obmana i bezumlje, kvantitativno i samo u pogledu broja glasačkih listića nadmasili one goloruke koji su u sebi nosili jedino istinu. Prava borba tek predstoji, a istina uvijek pobjeđuje!´

Muftiju Zukorlića ste upisali u historiju!

Postizborna atmosfera se jako čudnom dojmi za neupućenog posmatrača. Srpska i neka bosanska glasila prepuna izlisanih naslova u kojima se pominje čovjek koji nikakvog učesća na izborima nije uzeo. To je zasigurno, između ostalih, favorizovana izjava “našega” ministra koji kaza: “Zukorlića smo poslali u političku prošlost”. Niti su oni, niti smo mi maloumnici – oni kao i mi znaju zašto su ‘zapucali’ na Muftiju, a haman ne pominju rukovodstvo stranke koja im je bila konkurencija. Znaju ko je generator slobodarskog duha, očuvanja vjerskih i moralnih vrijednosti te najkompetentija persona u Bošnjaka i šire u svakoj oblasti, na svakom polju – došao na pravom mjestu u pravo vrijeme. To mu zasigurno halaliti neće, zašto je morao biti njihov suvremenik? Manje bi glavobolje imali da se uopće nije rodio.

Istina bi se za nijansu razlikovala od onoga kako je formulisao naš ministar, pa bi glasila ‘Zukorlića smo upisali u historiju’. To je teza na mjestu, i to je jedina stvar zbog koje se zahvaljujem, ali iskreno zahvaljujem ministru i instruktorima. Da niste činili to što jeste, te da niste tako okomito nasrnuli na njega zbog toga sto je Mujo i sto zida ono što zida – mozda nebiste probudili lava pa narod ne bi vidio sav njegov potencijal. Tako ste Muftiju upisali u svijetlo poglavlje bošnjačke i muslimanske historije, a vas same… u zavisnosti od završnice – kako stvari sada stoje nemate dobre izglede. Predavat ćete jos puno puta stafetu i opet ga nećete umoriti. Popadat ćete lijevo i desno od njega, kao pokošeno trnje, a on će ponosito i sve jače grabiti naprijed! To je zato sto je njegov ideal istina, pravda, firdevs i Allahovo zadovljstvo, a njihovi ideali nešto čije trajanje je u odnosu na vjecnost ekvivalentno zrnu pijeska u odnosu na Saharu.

“Većina”

Ovo je parola koju visoko podizu oni koji iziđoše kao pobjednici (ali samo po broju glasova) iz ovih izbora. Jedini pobjediše u jednim a drugi u drugim opštinama. Naša stranka je bila treća i imala manje glasova od dvije svima poznate. Istina, nakratko bih gonjen i globljavan tom mišlju, no, ubrzo mi pade na um zlatno pravilo da parametar vrijednosti nečega nije brojnost sljedbenika istog. Kako reče moj brat, mudri, hrabri i ponositi Bošnjo iz Jemena, Suad Dacić, pojam većine se u Kur’anu na mnogo mjesta spominje u ružnom kontekstu i ima jako negativnu konotaciju: “…a većina od njih neće da vjeruje”, “…većina njih ne razumije”, “…vecina njih je nezahvalna”… “Islam je počeo i vratit će se na pojedincima”, reče naš Poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, tako da na ovo što je minulo ne gledamo kao poraz, niti one sa druge strane vidimo kao pobjednike. Svevišnjega molimo da nas učini od iskrenih i da budemo dostojni ovih pojedinaca.

Naša borba je jasna, ona se nastavlja još jačim nabojima želje za istinom, i mi smo u svakoj kombinaciji na tronu! Staza je utabana za sve dobronamjerne, lider je odlučan, spreman, nepokolebljiv i iz daleka vidan, tako da izbor nikada nije bio lakši. Jako je lijepo pripadati manjini koja posjeduje takvog Lidera, proislamsku i probošnjacku ideju, lijepo do te mjere da nam je nemoguće zamisliti biti na jedan sekund u taboru većine i boriti se za prašinu. Ma koliko podsjećali na večinu, u mojim očima je to šaka hala… prodana, preplašena, zavedena.

“Primitivna kampanja”

Iz urođene mi ljubavi prema svom kraju, svom narodu, svom pokretu i Lideru, kao i svaki drugi Bošnjak pomno sam pratio tu nemilosrdnu kampanju koja je poput hučne rijeke zadirala u sve i svašta, i koja je, osim u našem slučaju, bila jos jedna runda bezdušnog nadlagivanja. Čini mi se da se jedino u pohodu naših saboraca na terenu moglo čuti: “Rekao Allah, rekao Poslanik, s.a.w.s., esselamu alejkum’. Doduše, ovo posljednje je svojstveno još jednoj političnkoj opciji. Bilo kako bilo – to je ono što nam puni prsa i što obećava. No, za našeg, cijenjenog Ministra, ovo je ništa drugo do ‘primitivna kampanja’. Primitivci su zasigurno, po njemu, i oni koji idu u džamije, ciji je svakodnevni rječnik obilat ovom ‘arhaičnom’ terminologijiom. Mozda takvi za njega postaju primitivci tek onda kada riješe da uticu na prljavi i zagađeni svijet oko sebe i prestanu da slušaju bez pogovora ono sto Ministar donese sa sobom od habera i berata iz Beograda.

On za razliku od našeg Lidera i pokreta nije ‘primitivac’, on je ‘naprednjak’, i svoj imidž naprednjaštva je mukotrpno izgrađivao sve ove godine. Zasigurno su mu u tome pomogli general Šljivancanin, Ratko, Radovan te ostala haška družina. Bolno je za jedan narod preživjeti genocid, ali jos bolnije od toga je gledati kako neki naši sunarodnici ljube stopala i hižmete dželatima. I da paradoks bude veći – on je slobodna žrtva koja brigu vodi o svom zarobljenom dželatu. Nije prezao ni raditi protiv naše braće Albanaca da bude što originalniji u svom novom ruhu, kaljajući time njihovu čast, ugled, satanizirajuci ih kod međunarodnih faktora, osporavajući im pravo da se odmaknu od onih koji su im do jučer na pragu sopstvene kuće ubijali najmilije.

Crn li je imidž izgrađen na nesebičnom zalaganju za hapšenje i ugnjetavanje mladića, djece koja su, povedena iskrenim motivima, izišla iz svoje zemlje i otišla u Siriju. No, kada su u pitanju srpski četnici sa Krima, tu je jako obazriv i avaz mu se ne da pustiti. Sve u svemu, nipodastavanjem svega svojega, svih svojih vrijednosti koje su zaista univerzalne vrijednosti, pljujemo u ogledalo i gubimo ugled i kod naših i kod njihovih. Završnica sa ovakvom razradom nije dobra, zato mu se valja mijenjati na bolje.

“Pet minuta”

Sandžački Muftija je jedna nova sandžačka realnost. On, kako mu je to i značenje same titule, iznalazi rješenja za sve ono što tišti ovaj namučeni i porobljeni narod. Sandžačkih ‘pet minuta’ je došlo, došlo u liku ideje čiji je utjemeljitelj i nosilac Muftija. Tih pet minuta nisu mnogi dočekali, a oni koji jesu, dočekali su ih svim svojim bićem, odlučni da ih ne propuste. Ima i onih drugih, koji su priželjkivali da do toga nikada ne dođe, i koji su ovom narodu već bili presudili.

Ovi drugi su bili još više iznenađeni i ganuti, zato su morali razrađivati novu strategiju, uobziriti pojavu Muftije, te jedino njega u svom memorandumu SANU-a, identifikovati kao ‘nepopravljiv’ element. Neka se ne zavaravaju ‘većinom’ koju su dobili. Dovoljno je nas koji prepoznasmo da bi nam najveći musibet bio da budemo Muftijini suvremenici, živimo u ovih ‘pet minuta’, a ne podržimo ga svim onim sto posjedujemo! Dovoljno nas je da širimo njegovu ideju i prenesemo je na kasnija pokoljenja. Dovoljno nas je onih koji volimo Muftiju svjesno i silno kao što se voli rođena krv!

Autor: Berin Ljajić, student Islamskog univerziteta u Medini