Ovo pismo vam pišem zbog gneva kog osjećam  u svom srcu i plućima kao majka  ali prije svega kao vjernica, u nadi da ce te ga objaviti i nadi da ću bar dio emaneta skinuti sa svojih pleca iznoseći ono što znam.

Imajući priliku raditi u više osnovnih i srednjih škola u Prijepolju  videla  sam mnogo dobrih al bogami i loših poslova.

Znate vjerovatno gospodine Zilkiću i bez mene, jer nije bilo mnogo davno,  kad je u osnovnim i srednjim školama u Prijepolju a vjerovatno i u cijelome našeme lijepome Sandžaku bilo preko 90% djece na vjeronauci.

Nije davno ni ono bilo kad u mnogim Prijepoljskim školama nemade ni jedno jedino dijete da nije na vjeronauci u školi  . Možda mi ne vjerujete, al svi mogu provjeriti (a vama je to sad posebno lahko) dovoljno je potražiti arhivu škole u Seljasnici , Velikoj Župi , Zalugu, Ratajskoj,  Ivanju isl.  A učenuci koju nisu bili  na vjerskoj nastavi  u školama poput Luka, Centra u Prijepolju (Valterove škole) Koluvratu i Brodarevu mogli su se na prstima ruku prebrojati.

Volela bih vidjeti odgovor,mada i sama znam mnoge odgovore na ova pitanja što ću vam postaviti, kom to treba da zamjeni takvo stanje ovim novim stanjem. I kom to vjerniku čistog imana pade na pamet da stavlja na te famozne spiskove poluškolovane, neškolovane ili one “školovane”, sa diplomama koje doniješe preko noći.

Prijepolje je mali grad mi se ovdje uglavnom svi znamo. Znamo među sobom svoje kapacitete i domete. A i sami rekoste skoro da ste se trudili da na spiskove vjeroučitelja ne stavljate one koji su angažovani kao imami kao i na drugim poslovima i obrnuto.  Al izgleda praksa je dosta drugačija od stvarnosti.

Dal je taj Nadir Dacić toliki kapacitet il ima jaku volju za gramzivošću da bude angažovan na toliko funkcija, počevši kao glavni imam, u medresi kao direktor,zatim kao profesor u medresi, kao profesor u više osnovnih škola, (i ko će ga više znati kojoj čorbi je on mirođija) kako bi zadovoljio svoje finansijske prohtjeve. Doduše uspeo je. Napravio je sebi kuću po uzoru na one sa dedinja kojima bi po svaku cijenu da se priblizi .Ali zarad čega? Isti taj Nadir sveo je vjeronauku na dva časa u cijeloj školi u Velikoj Župi u istoj onoj sto prije 7-8 godina bijaše svako dijete na vjeronauci. Pa se pitam da li je to uspjeh jednog imama?

Spremili ste u Tehničku školu kao vjeroučitelja Elmedina Bećirevića koji odgovorno tvrdim prošle godine nije održao u svakom razredu više od po 5 časova, koji na poziv direktora da se uozbilji i počne raditi kaže: Ti me nisi postavio, nemoj da mi se miješaš. Čovjek koji je izbačen iz pazarske medrese i nije mogao završiti medresu kod nas  ode negdje u BIH i donese diplomu. Te do skoro pjevaše po svadbama i ispracajima, a sada dobavio i  visoke kvalifikacije, te dersi i uči našu djecu.

Da li ste muhur Saudu Kozići da istjera fakultetski obrazovanog čovjeka iz škole u Brodarevu i Komaranu koje su bile primjer dobro organizovane vjerske nastave.

Doveli ste nam u Prijepolje sve one koji se ne proslaviše u svojim selima da nam uče djecu, Muhamkeda Halilagića iz Čitluka kod Priboja, Asmira Becirovića iz Trijebina, Samira Totića iz Kladnice i Nadira Dacića iz Cvetanovića kod Sjenice. Dok na zavodu čeka 7-8 teologa koji su bez posla.

Nemoj samo neko da mi kaže oni su za muftiju, pa to je zbog toga. Za koga god da su, oni su udarili temelje vjeronauci u Prijepolju.

Njihov rad ali i mnogih vjeroučitelja širom Sandžaka, pa ako volite i Srbije,  je smetao nekom, (ne znam kome) a zasto baš neko od naših ljudi, poput vas gospodine Zilkiću da stavi potpis i i preuzme emanet ove smutnje i da za tu smutnju da legitimitet.

Jeli nam danas Muftija kriv sto u Prijepolju nema ni 30% djece,  među kojima je i moj šestogodišnji sin,  da pohađa vjersku nastavu kad nema ni jednog “njegovog vjeroučitelja”?

Jeli nam Muftija kriv za ljubavne afere uposlenika medrese u Prijepolju i učenica koje zataskavate, poput Esad Kasovića vašeg rođaka koga ste hvala Allahu sklonili iz Prijepolja.

Vallahi sam vidjela  svojim očima da učenica te medrese hodi ulicom u majčici “na bretele”. Neću joj napisati ime jer se radi o djetetu a i nije problem u djetetu, već u  kriterijima i onima koji ih uče tom islamu.

Jel te kriterije postavio muftija il neko drugi i jel to taj islam kojim će biti Beograd zadovoljan ako se okrenemo njemu?

Doista ćemo na sudnjemu danu svi mi biti pitani šta smo uradili a šta smo mogli uraditi. Ja se nadam da sam skinula bar dio emaneta sa svojih pleća ovim pismom. Vrata teube kako kažete vi imami su širom otvorena ali je i cinjenica kako kaže Božiji Poslanik, da će u džehenemu biti ljudi poput pustinjskog  pijeska, pa svako nek se sabere kud je i šta je,
Čuvajte se tog džehenema gospodine Zilkiću.
Majka učenika prvog razreda (sandzaklive)