SANDŽAK OTRGNUT OD SRCA. Bakir Hililović, očito nije razumio suštinu islama i islamskog učenja. On svojim bahatim ponašanjem pokazuje da nema osnovni kućni odgoj, koji nam nalaže lijepo ophođenje prema ljudima. Jedan mudrac je rekao ” Allahu, dž.š. je draže da čovjek sruši Kabu, nego ljudsko srce, jer Kabu je napravio čovjek, a čovjeka je Allah.dž,š. stvorio.” Džube i ahmedija ne čine te vjernikom, tvoja djela pokazuju ko si.”Bošnjaci Sandžaka  predstavljaju dio jedinstvenog nacionalnog korpusa sa Bošnjacima Bosne i Hercegovine.

Sandžački Bošnjaci masovno učestvuju u nacionalnom pokretu Husein bega Gradaščevića za autonomiju Bosne (1830-31. godine). Sve do 1877. godine Novopazarski Sandžak je bio šesti, najistočniji Sandžak Bosanskog pašaluka.

Osmanlijsko carstvo u strahu od mogućnosti da pri okupaciji Bosne i Hercegovine Austro-Ugarska može okupirati i Novopazarski Sandžak, odvaja Sandžak od Bosne i pripaja ga novoformiranom Kosovskom vilajetu u čijem sastavu ostaje sve do balkanskih ratova. Jezičko nasljeđe sandžačkih Bošnjaka vezuje se za najkarakterističnije osobine bosanskog jezika kao što su raširena upotreba turcizama i suglasnika h.

Bošnjaci Sandžaka su svojim kako kulturnim, tako i političkim djelovanjem obogatili bošnjačku baštinu. Imena poput Ferhat-bega Draga, Hasan-aga Zvizdić, Aćif Hadžiahmetović, Mehmed Šemsikadić  u političkom, Rifat Burdžović Trša, intelektualnom, Avda Međedovića, Ćamila Sijarića, Muhameda Avdagića, kulturnom životu, svjedoče o snazi duha, bogatstvu raznolikosti i hrabrosti življenja i opstanka na geografskom prostoru Sandžaka…

Sandžački Bošnjaci su uvijek bili snažno vezani za državu Bosnu i Hercegovinu. Tu svoju vezanost i ljubav su pokazali i dokazali u prethodnom ratu, žrtvujući živote za opstanak i nedjeljivost Bosne i Hercegovine. Neki od njih su i odlikovani najvećim ratnim priznanjem “Zlatni ljiljan”. Oni su naš ponos, naša potvrda da su Bošnjaci jedan narod bez obzira u kojem dijelu svijeta živjeli.

Sve ovo gore navedeno trebalo bi da posluži kao uputa onima koji prave podjelu među Bošnjacima BiH i Sandžaka. Posebno onima koji zloupotrebljavaju poziciju imama u pojedinim džematima u dijaspori, preciznije imamu Bakiru Haliloviću koji je na Bajramskom turniru održanom 03.11.2013.godine, u gradu Antwerpenu u Belgiji, svojim beskurpuloznim ponašanjem, ugrozio osnovna ljudska prava  Bošnjacima porijeklom iz Sandžaka, zabranivši im da razviju sandžačku zastavu, (da paradoks bude veći sandžak na turskom znači zastava) u sportskoj dvorani, obrazlažući to uputstvom Rijaseta IZ u BiH.

Tačno je da  se u institucijama i objektima IZ ne smiju nalaziti druge zastave, osim zastava IZ i države u kojoj egzistira IZ, ali turnir se održavao u zakupljenoj sportskoj dvorani, koja ni po čemu ne podliježe  pod ovaj kriterij.” Zastava je simbol dostojanstva, identiteta i jedinstva.

Zabranom razvijanja zastave, udarilo se na dostojanstvo, identitet i u velikoj mjeri se narušilo godinama građeno jedinstvo i povjerenje među Bošnjacima Bosne i Sandžaka. Posijano je sjeme nejednakosti i diskriminacije. Što je za svaku osudu i prezir i po vjerskim i po svjetskim mjerilima. Klasični udar na slobodu čovjeka.

Nije bilo dovoljno ne dozvoliti razvijanje zastave. trebalo je još verbalno izvrijeđati prisutne navodeći “Vaša nije Bosna i vi nemate državu, pa shodno tome po naredbi Riaseta IZ iz Sarajeva, zabranjeno je isticanje zastave Bošnjaka Sandžaka pored zvaničnih obilježja države BiH. Eto vam na drugu stranu pa tamo radite šta hoćete!”… Željan publiciteta održao je predavanje o”štetnosti zalaganja Sandžaklija i muftije Zukorlića za Bošnjaštvo”, i naveo vlastiti primjer, kako je on musliman, a ne Bošnjak. Nije to morao ni govoriti, vidljivo je goli okom da spada u grupu (za) OSTALIH.

Bakir Hililović, očito nije razumio suštinu islama i islamskog učenja. On svojim bahatim ponašanjem pokazuje da nema osnovni kućni odgoj, koji nam nalaže lijepo ophođenje prema ljudima. Jedan mudrac je rekao ” Allahu, dž.š. je draže da čovjek sruši Kabu, nego ljudsko srce, jer Kabu je napravio čovjek, a čovjeka je Allah.dž,š. stvorio.” Džube i ahmedija ne čine te vjernikom, tvoja djela pokazuju ko si.

Naša djela su naš trag koji ostavljamo iza sebe na ovom svijetu. Njima ćemo potvrditi, da nismo uzalud živjeli. Da smo na ovom svijetu red uspostavljali. I stazom vjere, istine, ljubavi i pravde hodili. Teško se onima koji siju smutnju i razjedinjuju džemat. Poziv imama  ne dozvoljava da svoje mišljenje, simpatije i antipatije spram drugih osoba prenosiš na džemat. I takvim ponašanjem unosiš nemir u srca ljudi.. IZ se zalaže za jedinstvo Bošnjaka, svojim djelovanjem okuplja, ujedinjuje Bošnjake kako u domovini, tako i u dijaspori.

Rijaset IZ, se ogradio od takvog ponašanja te izrazio žaljenje. IZ radi na principu pčele, a to je zajedništvo i njen krajnji proizvod je med. Ti kao pojedinac, sličiš na muhu koja leti sama i zna se gdje završi… Biti, imam je čast, ali i obaveza. Ne  razumijem, čemu ovakvo ponašanje i ko ti daje ingerencije da omalovažavaš, vrijeđaš i vršiš diskriminaciju nad Bošnjacima. .

Kao Bošnjakinja, koja je rođena i živi u Bosni, ne dozvoljavam ti da nas Bošnjake dijeliš na ove ili one.

Poručujem ti, mi smo jedno. Bošnjaci Sandžaka imaju maticu, a to je svidjelo se tebi ili ne Bosna i Hercegovina. Ti ljudi, kojima ti držiš “vazove” da nemaju državu, su za tvoju informaciju, ugradili svoje živote u temelje Bosne i Hercegovine. I bajrak islama ponosno nose u zemlji u kojoj je teško opstati. Dostojanstveno čuvaju svoj identitet ( i zastava dio identiteta),kulturu, vjeru, tradiciju i svojim načinom života potvrđuju da su Bošnjaci…

Postoji ona stara izreka ” Nije svačije ni kroz selo pjevat”.  Nije svačije ni ahmediju na glavi nostit. Pisac bi rekao “Lovi ribu, Ahmete Šabo”.

“Ako znamo da smo učinili nepravdu, a odbijamo to priznati, krivi smo dvostruko.”
Autor: Emedina Muftić (bkzbelgium.org)

ZA SANDŽAČKU ZASTAVU NEMA MJESTA PORED ZASTAVA BIH, IZ

Imam i zastava Sandžaka: Pozivanje na Rijaset je neutemeljeno je i nedopustivo