Sandžak tv: Mnogo je tema za razgovor tim povodom sa nama je muftija sandžački Muamer ef. Zukorlić. Muftija mnogo pitanja za vas, mnogo tema zbivanja koja se tiču i Bosne , Sandžaka, Srbije. Najprije nam kažite šta se dešava unutar IZ jer to mnogi koriste za špekulacije i manipulacije?

Muftija sandžački: IZ ovdje u Sandžaku i Srbiji, veoma stabilno ide naprijed, kao što je javnosti poznato desili su se izbori za predsjednika Mešihata, za koje sam ja najavio da se neću kandidirati odnosno da sam spreman povući se sa čela IZ. Mnogi su to tada shvatili na svoje načine,ali ja sam ispoštovao tu najavu nisam se kandidirao za prvu poziciju IZ, iako je to mnogima izazvalo nejasnoće. Ja sam ostao u Islamskoj zajednici , ja sam i dalje muftija sandžački, kao što sam rekao želim se posvetiti Sandžaku maksimalno.

Sandžak tv: Šta to znači posvetiti se Sandžaku?

Muftija sandžački: To sada znači eto kroz vjersku prizmu da sam muftija sandžački, više nisam glavni muftija IZ u Srbiji, nisam predsjednik Mešihata, tako da je moj emanet sada manji. Kada je emanet manji možete da mu se mnogo bolje posvetite.Sada je  dr Mevlud Dudić, predsjednik Mešihata, taj koga će sada jače boleti glava od toga šta se dešava muslimanima u Beogradu, Vojvodini, Preševskoj dolini i ostalom dijelu Srbije. Svakako da to ne znači da to mene ne zanima, ali sa aspekta odgovornosti sada su u vjerskom pogledu moja odgovornost pretežno Bošnjaci Sandžaka. Ja ću se pojačano baviti Sandžakom,moje djelovanje jeste prije svega vjersko ali kroz percepciju vjere koja ima svoju težinu, kvalitet onoliko koliko koristi ljudima jer je to osnovna poruka islama. Ja sopstvenu vjeru smatram jakom i vrijednom, ali i moje zvanično zastupanje islama vrijednujem onoliko koliko ljudi budu imali od toga koristi. U toku proteklih godina najveći dio energije smo utrošili u obrazovanju, pa su sve te silne institucije od dječijeg vrtića, Univerziteta, akademije nauka nastale na toj čistoj duhovno-prosvjetnoj, humanoj inspiraciji. Tako da ću na svim projektima na kojima sam i dosad radio, sada rasterećujući se od predstavljanja IZ sa njenoga čela, biću u djelimično komotnijoj poziciji. Predsjednik Mešihata kao prvi čovjek ne samo da ima najtežu odgovornost u pogledu te pozicije, već veliki dio vremena troši na stvari koje imaju svoju težinu ali su i protokolarne prijemi,učešće na domaćoj i javnoj scjeni itd.

Sandžak tv: Vrlo ste uticajna osoba tako da kad neko sluša ovo što vi govorite, vjerovatno misli da nećete izlaziti svojim uticajem, djelovanjem iz onih svjera koje ste dosad imali koje ste jako i vrlo čvrsto držali.Vi ste vrlo interesantna osoba, šta je ono što možda nekada sami sa sobom razgovarate, što smeta ljudima kod vas, imate jaku harizmu, obrazovan ste čovjek, mlad čovjek koji je mnogo toga uradio. Šta im zapravo smeta kod vas?

Muftija sandžački: Kada je uticaj u pitanju uvijek neke izvjesne vrijednosti utiču na svijet. Pitanje je jesu li to prave ili krive vrijednosti. Ukoliko ono u šta vjerujemo, izvrši uticaj na našu dušu, ponašanje, djelovanje, porodice, društvo onda će neko drugi ili nešto drugo imati taj uticaj.Zapravo živimo u tako tekom stanju i na makro i na mikro planu iz razloga što su neke energije i vrijednosti koje to ne zaslužuju zapravo postale dominantne.Mjesto da svjetom vladaju moralno-duhovne vrijednosti da su one mjera i izvor inspiracije uređenja svijeta, mi nažalost imamo dominaciju energije kapitala i politike.Oni koji razumiju isključivo materijalističke pobude oni misle da svi zbog toga rade, da se svi zbog toga bore i njih je teško uvjeriti da postoje ljudi koji se bore ali ne iz ličnih pobuda.Ono što im smeta kod mene je ta odlučnost da se vrijednosti koje nosimo u srcu, u koje vjerujemo ideali kojima smo opsednuti zapravo za njih borimo.Mi smo imali dominantne faktore u društvu kao što je vlast, politika,bili su naviknuti u XX stoljeću da islam kao duhovna i vjerska vrijednost, a islamska zajednica kao eksponent te vrijednosti budu prisutni slabašno, stidljivo snishodljivo. Pošto je to bilo vrijeme diktature, islamska zajednica, muslimani, imami, muftije da bi opstali morali su se zadovoljiti minimumom, da ćute da ne govore ono što misle i vjeruju, da nekada skoro licemjerno hvališu tu vlast koja je bila surova i diktatorska.Sve je to prešlo u kulturu i naviku koju nije nimalo lako iskorijeniti, onda se uvodi promjena vlasti i višepartijski sistem gdje se navodno garantira pravo mišljenja, govora, vjerovanja, izražavanja svojih stavova, međutim i dalje imamo skoro iste ambicije vlasti a to je da sve ono što predstavlja neku koncentraciju energije i moći stavi pod njihovu kontrolu.Tako nastaju dvojni standardi, ideologije i politike bliske njima uvijek imaju punu slobodu govora. Kada mi govorimo u ime islama sa selamom,merhaba sa svojim imanskim i islamskim šartima,sa moralnim vrijednostima i percepcijama, onda odmah za nas vrijede drugi standardi. To više nije sloboda govora to je prijetnja za demokraciju, opasnost potencijalni fundamentalizam,ekstremizam, fanatizam.

Sandžak tv: A kako to otkloniti sada u ovom teškom vremenu pogotovu nakon svega šta se dešavalo, vrlo ružne stvari koje se vežu sa islamom?

Muftija sandžački: To je teško pitanje za kratak odgovor,zato što predstavlja odnos cjelokupnih snaga u svijetu. Ne može se otkloniti jednim postupkom. Muslimani sa islamom se moraju izboriti za svoje mjesto u društvu. Na nivou mahale, škole, grada, sela, države, regije, svijeta i moraju se za to izboriti. Muslimani se zapravo i bore, postoje različite vrste borbe oni koji misle da je dovoljno opstati, da se zovu muslimani da treba snishodljivo se podmetnuti svakoj vlasti i režimu.Postoje i oni koji misle da je nama muslimanima dozlogđjelo da ne vrijedi više, apsolutno više nikakav poziv na dijalog i pacifističke metode već da se treba opasati eksplozivom dizati u vazduh neprijatelje ne birajući jesu li oni legitimni ili nisu ciljevi.To su krajnosti mi mislimo da je riješenje na sredini jer i Kur’an  kaže :

“Učinili smo vas zajednicom sredine , zajednicom ravnoteže zajednicom uravnoteženosti”. Istina je uvijek tu negdje na sredini i stvari opstaju u svijetu, pravda je uvijek na sredini. Jer ako sudite izmjeđu dva čovjeka od kojih je jedan sto posto zadovoljan, a drugi nezadovoljan, to nije pravda. Pravda je uvijek tamo gdje su obje strane podjednako zadovoljne ili ne i to je koncept koji mi preferiramo kroz sve oblike našeg organizovanja prosvjetnog, vjerskog, nacionalnog, kulturnog kome ćemo ostati do kraja doslijedni. To znači boriti se za glas islama, muslimana mirno ali ne snishodljivo, oštro ali ne nasilno, odlučno ali ne ekstremno,to je upravo ta sredina i svakako da ona smeta raznim interesnim krugovima. Ovdje se smatrala bošnjačko-muslimanska priča završenom jer su muslimani ovdje svedeni na takav minimum i nemoć, da se mislilo da će jednostavno vremenom iscuriti prema Bosni i Zapadu i da ovdje oni ne mogu više biti faktor. Našim reorganizovanjem od 1993 godine, prevashodno kroz IZ i kroz druge aspekte reorganiziranja na svim poljima društvenoga djelovanja i komuniciranja se stanje izmijenilo.Ja sam to više puta upoređivao kao kada neko nestane u nekim teškim ratnim vremenima i kada se posle više godina ne pronalaska konstantuje pravna smrt. Imovina se rasporjedi ali se osoba ipak vrati i sve se mora vratiti na prijethodno stanje, to će izazvati poremećaje.Zapravo sa Bošnjacima Sandžaka u pogledu njihovog dostojanstva, identiteta, duhovnom, vjerskom, nacionalnom kulturnom u pogledu njihovog oživljavanja, još jednostavnije kazano mi smo ti kao povratak otpisanih. Bošnjaci Sandžaka su bili otpisani kao društveno-politički kao nacionalni faktor. Taj povratak tera one koji su sjedili tu pa se raskomotili, sada oni na tom minderu moraju da se razmaknu da bi vi ponovo sjeli.To njima izaziva neugod. Sada svi faktori koji su otpisali Bošnjake kao kulturološku snagu i energiju, kao takav faktor IZ kao islamsko-vjerski-prosvjetni faktor oni su ti kojima ja smetam.

Sandžak tv: Bošnjaci se vratili kao živi na svom mjestu. Međutim uvijek kada se govori o Bošnjacima ili nekim sličnim pitanjima otvaraju neke špekulacije, odakle taj prostor ko je uopšte dao prostora da se na taj način govori i povod za takvo nešto. Da li je možda povod za takva razmišljanja i otvaranje takvih špekulacija kao što je možda pitanje ne pomirenja Islamske zajednice i stvaranje treće. Da li je ta razjedinjenost nekome dala povoda za te špekulacije?

Muftija sandžački: Jedna od najopasnijih zamki u Sandžaku je nedefiniranje uzroka i posljedica, čak hronološki.Upravo takvo pitanje i dilema proizilazi iz toga da se izvrnuo redoslijed uzroka i posljedice.Posljedica ne može nikada biti prije uzroka.Razjedinjenost je posljedica ne uzrok i nikako posljedica ne može biti krivac. Otklanjanje posljedice je nešto što je bitno ali tek nakon uzroka.Posljedica je prije svega rezultat stogodišnje porobljenosti, i upravo taj povratak u žive je značio da treba da se izborite ponovo za identitet da vas priznaju.Ovdje se radi o tome da ste vi bili otpisani i da vam sada treba ponovni identitet, isti ali ponovo priznati , da vam treba dati prava koja su vam oduzeta u smislu postojanja , identiteta, imovine svih materijalnih i ne materijalnih prava a to se sve zove sloboda. Zato sada Bošnjaci kada su odlučili da se bore za slobodu, oni koji su ih otpisali,boje se  što živimo u vremenu gdje se formalno priznaju slobode. Savršeno je jasno da je vlast odgovorni faktor u svakom društvu.Jer ona vlada uređuje zakonima živote ljudi, kao i primjenom tih zakona principijelno ili ne principijelno. Poštivajući te zakone ako su dobri onda to proizvodi pozitivne efekte ako nisu kao u slučaju Bošnjaka, mi smo otpisivani ne zato što smo nestali,nego zato što smo bili kidnapovani,eliminirani.Bošnjaci su jedini na kugli zemaljskoj kojima je od 1908 dekretom vlasti zabranjeno nacionalno i ime jezika.To ne možete vidjeti ni u Africi, Aziji, Australiji da je jednom narodu zabranjen jezik.Cijepanje islamske zajednice je žrtva i rana naše borbe.Naši protivnici kažu da ti muftijo nisi imao oštru retoriku, da nisi radio to što si radio, da nisi pričao to što si pričao ne bi se pocijepala Islamska zajednica.Oni su čak djelimično u pravu, ali opet su samo pobrkali žrtvu i krivce. Dakle drugim riječima da se ti Muftija nisi borio za slobodu, da si pristao da budeš kao hodže u komunističkom periodu, da si bio snishodljiv prema vlasti, da si pristao da servisiras interese Beograda, da si prihvatio da ti na prvom mjestu bude volja Beograda i vlasti, pa tek onda Stvoritelja i onoga zbog čega si u Islamskoj zajednici, ne bi se cijepala zajednica. To je tačno, to je isto kao kada su u Bosni govorili da se niste suprostavili agresiji, da se niste odlučili da branite Sarajevo, ono ne bi bilo bombardirano tri godine.Ali bi bilo okupirano.

Sandžak tv: Šta treba da taj Bošnjački lobi konačno zaživi,konačno se izvuče ujedini i zajednički djeluje?

Muftija sandžački:Treba da se izborimo za slobodu.Bošnjaci su razjedinjeni ali to je posljedica robovskog statusa od stotinu godina.Mi imamo ovdje u Sandžaku naroda koje ne može da vjeruje da imamo mi pravo na slobodu. Koja i dalje gleda prema Beogradu, Zagrebu, Podgorici da nam oni nešto daju, koja se i dalje divi dželatima.Koja i dalje govori lako je njima oni znaju mi ne znamo. Lako je njima oni mogu mi ne možemo. To su posljedice porobljene svijesti. Jedan dio će se liječiti aktivnostima kroz prosvjetu,kulturu kroz nacionalne projekte. Mi dajemo odgovore djelujući organizirajući se kroz organizacije da bismo to liječili. Jedan dio mogu samo vrijeme i biologija da riješe, nove generacije ,jer su neki aspekti patološkog stanja naše robovske svijesti duboko kod nekih utisnute.Neki samo govore ovo je njihova zemlja nije tako ovo je i naša zemlja.

Sandžak tv: Mislite li da je nekome lakše funkcionisati na taj način prihvatati stvari ponašajući se tako?

Muftija sandžački: Znate pitanje lakše nije neki visoko vrijedni standard, čak ni jednostavnije. Čovjek ne funkcionira na način da govori sebi šta mi je lakše. Znate lakše je spavati nego raditi, lakše je ne kupati se nego se kupati, lakše je kotrljati se niz brdo nego se peti uz brdo, lakše je ne čitati nego čitati.Ali sve ovo što je teže što sam naveo je vrijedno, a to što je lakše nije vrijedno.Obično su vrijednosti skrivene u težem, jer vam za to treba energija i snaga. Sve što je lakše je manje vrijedno.Prema tome imamo dvije vrste ljudi ovi koji hoće lakše i oni se prepuštaju toj biološko-tjelesno-materijalnoj inerciji i tako klize prema životinjskom statusu.Čovjek vrijedi onoliko koliko može da se ustegne, koliko ima samokontrole.Prema tome ja za svoje djelovanje u ničemu nisam nalazio sreću ako je u lakome.Nikada nisam bio srećan i ne bi našao sreću ako bih spavao više nego to je trebalo,da ljenčarim više nego što je trebalo,da se ugojim više no što je trebalo. Sreću sam uvijek nalazio u odricanju,djelovanju, borbi trudu iza koga sam se osjećao vrijednim jer sam se izborio sa neprijateljem iz sebe i neprijateljem spolja.Prema tome spas pojedinca i porodice zajednice nacije jeste u djelovanju i zajedničkoj borbi za vrijednostima koje nisu lagane. Sloboda je vrijednost koja je preskupa.Samo ostvari slobodu onaj koji je svjestan da je plati previsoko.

Sandžak tv: Koliko je takvih Bošnjaka koji su spremni da to urade?

Muftija sandžački: Ja nisam uspio da ih prebrojim,ono što je sigurno je da svaka borba počinje od manje prema većem.Prema tome svaka ideja,izazov,poziv, uloga sve što vrijedi uvijek u početku ima malo protagonista od primjera Poslanika s.a.v.s koji je počeo od pojedinaca najbližih u svojoj porodici u okruženju prijatelja to je izgledalo tako nemoćno.Ali to je imalo na svojoj strani istinu, ideale koji proizilaze iz istine, kao što je sloboda, pravo, pravda.Ti ideali i te vrijednosti se ne dobijaju, one se osvajaju.Pravo i pravda se  ne dobija već osvaja.Sloboda se ne dobija već osvaja.Narodi su platili stotinama hiljada žrtava su dali za slobodu. Bosna je mogla da spasi stotine hiljada žrtava da se preda ali to bi značilo nastavak robovskog statusa.Bošnjaci su ušli u odbranu svoje države,djelimično je odbranili i platili previsoku žrtvu,ali i dalje vjeruju za one ljudi koji su položili svoje živote da je to vrijedelo.Istina možda nisu u društvu respektirani zbog takvih žrtava, ali to pokazuje naše stanje duha koje još nije na nivou zadatka izazova.Ali to koliko smo mi u stanju oko vrijednosti tog izazova apsolutno ne umanjuje vrijednost tog cilja.Ideal je sam po sebi takav da ne podnosi matematiku,jer matematika je banalnost sve te brojke i vrijeme se tiču materijalnih vrijednosti.Brojkama se ne mjeri ideal, ne može idealista da kaže za svoj cilj ako nas bude pet hiljada ljudi, ako nas bude hiljadu ljudi ja ću odustati. To nije ideal, ideal je nešto što ključa iz vašega srca i bića.Vi se prema tome krećete, sanjate,patite, opsednuti ste, tragate, pomjerate, sudarate se, trpite, žrtvujete se to je ideal. Neki se približe idealu i ostvare ga, neki se pomere prema pa buduće generacije nastave, ali snaga ideala je u tome što vas on čini srećnim dok se borite, za razliku od ovih interesdžija koji rade za računicu.Čak i kada izračunaju interes prodaju se nekoj vlasti i sistemu,nekim tuđim interesima onog trenutka kada bi trebali da uživaju, oni nisu srećni. Zato što koliko god da prodaš izdaju ponovno unutra ostaje neka savjest koja te peče i ne da ti da mirno spavaš,i uživaš u tim grošima koje si dobio zato što si prodao vjeru, naciju, narod, sebe vrijednosti ljudske itd.Nas idealiste je nemoguće uništiti baš zbog toga, ne možete nas izračunati, predvideti, uplašiti ni kupiti.Zato su nemoćni moćnici,koji okušavaju mrkvom i štapom nas idealiste natjeraju na odustajanje.

Sandžak tv: Izbor Evropskog muftije je li to realna priča?

Muftija sandžački: Izbor i uspostava Evropskog muftije je nužnost i neophodnost.To znači da muslimani u Evropi ukoliko žele da ne budu pregaženi izazovima,da ne budu objekt događanja, već da budu subjekat koji će odlučivati oni to moraju uraditi. Ono što sam ja protežirao u više susreta uključujući i sada jednu debatu koju smo imali u Rijasetu u Sarajevu je zapravo bilo to da- Ja preferiram da su Bošnjaci najodgovorniji za stanje islama u Evropi.Mi ne možemo priuštiti da nama inicijativu evropskog profitiranja islama odnosno pozicioniranja islama i rješavanja pitanja muslimana u Evropi vode azilanti iz Afrike i Azije, uz puno poštovanje svakog brata muslimana. Mislim da su oni u tome bez nas nemoćni,jer su oni neko ko je pobjegao od ekonomske,političke i drugih opasnosti iz svojih zemalja i oni su došli u te zemlje kao gosti. Gost ne može udređivati kuću domaćinu, a mi smo u Evropi domaćini.Zato moj glas je bio i podigao sam ga javno i u Rijasetu, i ostalim segmentima IZ, i jako ću ga dizati da ga svi čuju, da mi muslimani , Bošnjaci i autohtoni muslimani moramo biti odgovorni za ostale muslimane u Evropi. Da muslimani ne bi bili tretirani kao potencijalni izvor opasnosti onda moraju biti organizirani. Onda faktori u Briselu i Evropi koji brinu zbog toga kakve odnose da imaju sa muslimanima, ne mogu komunicirati sa hiljadama nekakvih malih zajednica po Evropi koje su registrirani kao klubovi. Njima treba sagovornik, prevashodno vjerski sagovornik, kao autoritet koga će prihvatiti muslimani. Čak se kasni sa jednom takvom akcijom, ja ću sigurno nastaviti da djelujem, jer smo mi tu inicijativu pokrenuli zvanično na sastanku u Zagrebu, gdje smo se usaglasili da tu inicijativu i ozvaničimo. Nastavili smo djelovanje ja sam imao nekoliko razgovora širom Evrope i Balkana, uglavnom sa biranim sagovornicima naišao sam  na podršku i odobravanje.

Sandžak tv:Bez obzira na to da li će to biti dugotrajan proces ?

Muftija sandžački: Nema sumnje da bi to do kraja i u punom svjetlu zaživelo da to neće moći tako brzo, ali sve to se uspostavlja po prvi put. Allah dž. je dao da se dijete rađa malehno, slabašno dakle ne kao izrasla osoba i onda raste. Prema tome mi moramo učiniti sve što je do nas da se to rodi, a naravno da će se kasnije to razvijati, afirmirati, podizati onako kako dolikuje vjeri i evropskim izazovima muslimana.

Sandžak tv: Ipak ako smatrate da nešto treba hitno učiniti, može li se djelovati malo brže nego što se sad radi.Kažete neophodno je da imamo evropskog muftiju, mnogo stvari među Bošnjacima je neophodno uraditi i to vrlo brzo, ali nekako se sporo djeluje,. Dali opet da se vratimo na onu priču o špekulacijama i razjedinjenosti?

Muftija sandžački:Nema potrebe da se vraćamo, ali što se mene tiče, meni čak mnogi zamjeraju da idem prebrzo.Ja brže ne mogu. Mi smo prije svega od Stvoritelja ali i od onih koji to od nas očekuju jednako pozvani i jednako prozvani.Mi smo dužni ne da spasimo svijet od ovih tragedija i problema koji ga pogađaju.Mi smo dužni da uradimo šta možemo to je osnovna inspiracija koja me drži više od dvije decenije.Nekada kada vidim šta nas čeka prosto bih digao ruke i rekao, ima jedna anegdota ovdje u Pazaru kada je jedan stariji džematlija slušao u džamiji neki ders a hodža uglavnom tematski tretirao Džehenem i nabrajao ko će sve u Džehenem i džematlija konstatovao da je prosto nemoguće spasit se Džehenema. Kada se vratio kući i vidio svoju suprugu kako uzima abdest rekao ženo bataljuj evo slušam hodžu danima u džamiji u svakoj verziji ne gine ti Džehenem. Prema tome ukoliko se pesimistički postavimo onda nam zaista nema spasa. Ukoliko se samo priča o propasti to se i dešava.Ukoliko mi imamo izvjesne kvalitete u sebi i kvalitetna djelovanja oko sebe , jako je lijepo imati uređen život, ekonomsko-socijalni kao što je u Njemačkoj, Švicarskoj ali vjerujte ja ni tamo nisam našao mnogo srećnih ljudi.Svi imaju plate, osiguranje al nema mnogo sreće čak ja imam jednu teoriju koja se mnogima ne sviđa ja mislim da je mnogo više sreće na Balkanu nego u tim evropskim zemljama.Naravno, mi smo rasipnici sreće na Balkanu, pa je tako ne znamo upotrijebiti, pa je mnogo više onih ljudskih osobenosti koje mogu biti pozitivne i negativne. Pored sveg tog zla što se desilo na međunacionalnom planu na Balkanu, tu postoji više iskrenosti, ljudskosti zato se ljudi na Balkanu znaju izgrliti, ispričati. Dok tamo imate jednu mehaniku djelovanja koja je do perfekcije iznijela ekonomske, socijalne, saobraćajne i mnoge druge standarde, ali jako ne dostaju ove relacije iz kojih izlazi sreća.Sreća dolazi iznutra, ne dolazi spolja. To je ono što mene drži, čak i kad imam pedeset hiljada razloga spolja da sam nervozan, ja ne budem nervozan. Jer imam po svome srcu, razumu, po svojoj bašti u mom biću toliko cvijeća u pogledu mojih stremljena i snova, pa čak i utopija. Meni kažu često pa to ti je utopija pa nek je. Više volim da živim u svojoj predivnoj šarenoj utopiji u svom cvijećnjaku, snovima, nego ovi neki jadnici koji su se prodali neprijatelju i troše neke svoje groševe po Beogradu, crvenim tepisima, putovanjima itd. Prema tome više je razloga za optimizam, ali ga iscrpimo iz sebe, ali ne možete vi iscrpljivati iz sebe ako ništa nemate. Zato je duhovnost, namaz,zato je inspiracija vječnost. Ako vas zanima odakle ja crpim snagu crpim je iz vječnosti. Nekada me bombardiraju sa stotinu negativnih vijesti i kada to pogledate ako iz tog budete htjeli crpiti sreću i optimizam pa gotovi ste nema vam spasa. Međutim ja to doživljavam kao moju dnevnu obavezu da taj džak, teret ponesem uopće ne dozvoljavam da mi to uđe u srce, ne zato što sam bezosećajan, naprotiv ja prosto svoju sreću ne želim držati taocem tih događaja, pa čak ako su i privatne prirode, gdje ne može čovjek da bude bezosećajan.Ali ima jedna traka koja se ne zatvara nikad kod mene a to je ta relacija prema vječnosti. Ja znam da pravu sreću mogu imati samo u vječnosti, ja ne želim da prodam vječnost za privremenost. Ja ne želim da svoju sreću držim taocem moga trenutačnog stanja na poslu u kući. Zapravo problem je što su tu ljudi u percepciji vjere zaboravili tu vrijednost. Onda je ostala ta priča o Sudnjem danu, o Dženetu o budućnosti na nivou demagogije i fikcije koja eto stoji tu u našim šartima, ali je nema u svijesti.Mene često pitaju kako ti sve ovo izdržiš, izdržavam tako što sve što mi se dešava od negativnih pozitivnih stvari ne želim da budem taoc toga. Ne želim da blistam čak ni kada dobijem pozitivnu vijest kako sam  pobijedio svoje protivnike, ili ako sam ostvario neki cilj osim ako je to što sam ostvario podređeno mojim snovima ka budućnosti i onome svijetu tada je ono stvarno izvor sreće. Danas ljudi ne poznaju zahvalnost, Poslanik s.a.v.s kaže:”Ko ne zahvaljuje čovjeku, ne zahvaljuje ni Stvoritelju”, prema tome ako hoćeš da si srećan ne dozvoli da te pojede ta tvoja trka i projekcija tvoje borbe za novac i uspijeh, nego sve to baci pa padni na sedždu Stvoritelju i zahvali se. Nekad ljudi odu mehanički u džamiji a i dalje računaju kako će i šta zaraditi, ta mehanika ne donosi sreću.Ko ne uspije da se zaista preda Stvoritelju i ne kaže Hvala ti.  Naučiti zahvaljivati Stvoritelju te jednostavno tako kultiviše, pa se zahvaljuješ čovjeku.

Sandžak tv:Jesmo li zaboravili efendija da podijelimo osmjehe jedni među drugima.Jesmo li zaboravili da prepoznamo dobro i loše među nama ?

Muftija sandžački: O tome i govorim i zato je nesreće svugdje.Zato vi danas imate ljude najviše imaju kvadrata u kući, automobila, para, lijepih odjela ali nema sreće.Sreća proizilazi iz dvije stvari vizije vječnosti,onaj koji se bori za vječnost, on je jači od sadašnjosti od materijalnih stvari, sve je to privremenost. Taj koji je jači od privremenosti, on je stvarni pobjednik, ostali su svi gubitnici. U pogledu kulture ponašanja je zahvalnost, jer je Allah dž. u Kur’anu vjeru definirao kao zahvalnost, gdje kaže: “Mi smo čovjeku ukazali na put ili će biti zahvalan ili nevjernik “. Nevjerstvo je suprotstavljeno zahvalnosti, a vjera je identificirana kao zahvalnost Stvoritelju i ljudima.Zašto je danas ovakvo stanje zato što se ljudi ne zahvaljuju zato što i ako učini nekom sto puta dobro ako mu jednom ne učini on je spreman glavu da ti uzme što si ga navikao na to dobro.Odatle proističe i ona izreka čuvaj se onoga kome si dobro učinio koja je stravična, ali realna. Može neko shvatiti da ne treba činiti dobro naprotiv treba. Meni su postavljali pitanja za neke ljude koji su nekada meni bili bliski i znaju šta sam sve za njih učinio, ti ljudi ne samo da su me napustili već su mi postali životni neprijatelji .

Sandžak tv:Zašto se ljudi polako okreću zašto mislite da ste izgubili podršku?

Muftija sandžački: Ne ne mislim da sam izgubio podršku, naprotiv ja se osjećam izuzetno olakšano.Zašto ? Zato što ja više volim da su oni meni više dužni nego ja njima. Ja samo pomislim ne daj Bože da sam ja na njihovom mjestu kako bi meni bilo.Ja sam presrećan ne zato što su otišli, nego zato što nisam na njihovom mjestu.I onda mi ljudi kažu ti i dalje činiš ljudima dobro čak i kad ih ne poznaješ, i kad ne znaš kako će se ponašati, ali ja kažem ja sam činio njima dobro zbog sebe ne zbog njih.Zato ja nisam očekivao da oni meni plate, da mi vrate dobrom, a to oni kako će uzvratiti meni ako mi uzvrate dobrom oni su potvrdili svoju vrijednost a ne moju. Ako mi uzvrate zlom oni nisu okrnili moju vrijednost,ali su potvrdili svoju bezvrijednost.Druga stvar sada kroz iskustvo govorim, za ovih četrdeset i četiri godine svoga života, nisam našao bolji način da upoznam ljude od načina činjenja dobra. Samo učini dobro i pusti ga, dobar čovjek će biti još bolji, biće svjestan, ne čovjek će ti postati smrtni neprijatelj.I nema boljeg načina da saznaš ko je kakav, ja sam naprotiv ojačao  i nisam apsolutno ništa izgubio, jer kad me god neko napustio došlo mi je troje drugih. Nemam tu dilemu nikakvu i sem toga ne vršim kalkulaciju činjenja dobra s time ko će me napustiti, već je vršim shodno viziji budućnosti i nastojanju da zaradim ili da uđem u krug Allahove milosti za vječnost i zbog svog stanja duha i sreće ovoga trenutka. Ne potoji veći stupanj zadovoljstva od momenta kada činite nekom dobro .

Sandžak tv: Muftija maloprije ste spominjali sreću na Balkanu i organiziranost Zapada i njihovu sreću. Da se dotaknem odnosa Bošnjaka i Bošnjaka u dijaspori, kakav je tu odnos može li biti bolji sređeniji i organiziraniji?

Muftija sandžački:Dijaspora je jedan od najkvalitetnijih dijelova Bošnjačkog naroda, i dijaspora iz Bosne i Sandžaka ja kao njihov česti gost ovo svjedočim i pred Stvoriteljem i pred ljudima.Njihova je vrijednost u tome što imaju dvije stvari koje mi ovdje nemamo. Prva je da oni su daleko od domovine i nostalgija ih je tako kultivisala da su mnogo veće patriote od nas i mnogo više vole svoju domovinu, svjesni svoje nacije, kulture. Druga stvar koju imaju je ekonomska samostalnost i onda nemaju potrebu da se prodaju raznim vladarima koji nisu naši ili koji su nas okupirali. To znači da mogu da imaju više slobode jer su ekonomski samostalni. Mi danas u Bosni i Sandžaku vidimo kako mnogi ljudi padaju ne zato što su bezvrijedni, već što su slabi i onda sistem političke vladavine je ucenjivački-koruptivni sistem, ne možete prosperirat ako niste u nekoj vladajućoj partiji.Tada ljudi počnu odustajati od svojih vrijednosti i principa počinju se prodavati, što ima izreka koja glasi – Nekada su postojali vladari i podanici, sada postoje vladari i prodanici,jer zapravo što znam i od ljudi koji su mene napustili uglavnom su se prodali. Oni su mene napustili neko će pitati što se nisu prije prodali, prije nisu bili primećeni, ja kažem i tu su mi videli hair kad su se prodavali jer su postali vrijedni kad su postali meni bliski.Može se prodati samo ako imaš šta izdati, a izdaja se može desiti samo od nečega što je vrijedno. Kada me pitaju kako mi padaju ove izdaje i kako ih podnosim ja kažem da je to potvrda da smo na pravom putu. Nikada se nije desilo da se laž izda, samo se istina može izdati, vrijedan pokret, faktor, dobra organizacija.Režimske faktore nema ko izdati, ne možeš ih izdati iz izdaje. To je ono što je realnost našega stanja sa kojim se treba suočiti.

Sandžak tv: Vi ste okupili intelektualce SBK, BANU sve u znaku Bošnjačkog opet ćemo se vratiti na tu razjedinjenost odnosno ujedinjenost jesu li u svemu ovome Bošnjaci intelektualci ujedinjeni?

Muftija sandžački: Kao prvo često sam govorio i ponoviću bolje biti mali koji raste nego biti veliki koji se smanjuje.Bolje biti donji koji se penje nego gornji koji silazi. Bošnjaci samim svojim opstankom i na planu Bosne i Sandžaka neko su ko je položio ispit opstanka.Pred nama je mnogo posla ali opstanak nije više u pitanju.Pitanje elite je jedno od ključnih pitanja napredka naroda.Narod bez elite može da opstaje nekako da životari, ali ne može da prosperira. Zato i jeste bio plan od kraja XIX stoljeća u borbi od Berlinskog kongresa, Balkanskih ratova u Sandžaku je prevashodno bio plan da se uništi elita.Uništavana je u tim mračnim vremenima između dva svjetska rata i prije toga u klasičnim likvidacijama, ubijanja uglednih ljudi begovskih porodica itd. Od strane svih okupatora koji su držali ovaj prostor. To se nastavilo u komunističkom periodu kroz torture i ubijanje identiteta, gdje su posebni programi za elitne porodice da se razore kroz razne projekcije brakove da bi se odrijekli kulrutnih, nacionalnih, vjerskih vrijednosti.Prema tome razorenost elite je jedna od najvećih tragedija Bošnjačkog naroda.Mi imamo stanje da ljudi koji su učeni i posjeduju znanje, jednom riječju intelektualci,od njih su mnogo hrabriji oni polupismeni sa sela.Ovi naši intelektualci dnevno umiru po stotinu puta, ja sam zatekao stanje kada naši intelektualci i predstavnici nekih oblika vlasti ništa vam nisu znali objasniti. Šta bi smo god pitali oni bi nam rekli to je stav Kraljeva, Beograda ili došla depeša, to su bile tri rečenice sa kojima su oni upravljali.Tako su dresirani, kroz to robovsko vrijeme o kojem sam govorio kroz taj dvadeseti vijek. Sada ono što mi činimo i kroz univerzitet, tu smo napravili najveću revoluciju u pogledu oslobađanja intelektualne elite i definitivno kroz krunisanje ideje o stabilizaciji i oslobađanju nacionalne i intelektualne elite je Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti. Vjerujte to je tek uspostava tih institucija to je početak procesa. Tu postoji manji broj ljudi koji je svjestan ovog problema, da je intelektualno i nacionalno emancipovan i da smije da ima kapaciteta da svoje znanje koristi kao snagu. Dok je mnogo veći broj onih koji su i dalje taoci svojih zabluda, komunističkih, anti-vjerskih, nacionalnih, anti nacionalnih koji se tiču samoga sebe i drugoga, kao prijatelja i neprijatelja.Taj proces će trajati jako dugo ali sam siguran da se u potpunosti kvalitetna elita ne može izgraditi od postojeće intelektualne elite, jer su oni ipak žrtve prošlih vremena, koji su veći dio svoga života proveli u ne slobodnom ambijentu.Ako se vi formirate intelektualno dvije tri decenije u ne slobodnom ambijentu, onda ćete se jako teško snaći u ambijentu slobode.Mislim da je dugoročno uloga naših obrazovih institucija ključna gdje će se formirati nova elita zato i jeste tu istorijski najbitnije od svih događaja osnivanje Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru. N e zato što je on postao Cambridge u Novom Pazaru ili zato što on daje nauku koja ne postoji nigdje na svijetu.Naprotiv njegov kvalitet je u tome što je omogućio da svi studenti Bošnjačka djeca iz Sandžaka, mogu se školovati u ambijentu slobode, gdje neće morati da krije ime, vjeru što je morao u Beogradu ili Podgorici, to je ta revolucionarnost.Na univerzitetu ima i Srba , Crnogoraca, Bošnjaka, Albanaca nikoga mi ne pitamo ni kako se zove, ni koje je nacije , Univerzitet ne smije da ima ta ograničenja. To je snaga Univerziteta, zato je on internacionalni, zato ima taj kapacitet da ponudi visoko kvalitetnu obrazovnu uslugu ali u ambijentu slobode. Imate genijalne, prosječne i loše studente ali oni biraju kakvi će da budu, profesori i organizacija univerziteta nije tu da ih natjera kakvi će oni da budu, već da im bude švedski sto, da im napravi ambijent u labaratoriji, učionici, hodniku, studentskom parlamentu, da su oni slobodni ljudi jednaki sa svima drugima, a neka oni biraju koliko će dozirati svoje znanje karijeru i ambicije.

Sandžak tv: Uglavnom proizvodite stručnjake i to se vani prepoznalo bez sumnje?

Muftija sandžački: Neću reći proizvodimo već gradimo, podižemo slobodne ljude iz kojih će se bez sumnje roditi stručna elita.

Sandžak tv: Kad govorimo o BANU opet su tu bili napadi na vas pri dodjeli sertifikata, Muftija šta je istina, ko se bunio ?

Muftija sandžački: Istina je da su dodijeljeni seftifikati, bunili su se oni koji nisu dobili.

Sandžak tv: A ko je mislio da treba da dobije?

Muftija sandžački: Ja mislim da ti koji nisu dobili ne zaslužuju da ih ovdje sada promoviram, što ću im pominjati imena. Ono što je definitivno jeste da je postojala kao što je praksa u svim akademijama, matičarska komisija, veoma kompetentna koju su činili akademik Muhamed Filipović kao predsjednik komisije, akademik Ejup Ganić i akademik Mustafa Cerić kao član te komisije, oni su izvršili stručnu selekciju, utvrđivanja ispunjenosti uslova svih kandidata. Bilo da su u pitanju osnivači, bilo da su oni koji su se u međuvremenu prijavili. Prema tome sada imamo 22 kandidata, među kojima akademija već ima četvoro rahmetlija, to znači 18  živih članova da im Allah dž. da zdravlje i svako dobro i dug vijek da mogu što više služiti ciljevima akademije i ovoga naroda.Nekoliko kandidata nisu dobili saglasnost komisije i to je sve, a ko god izgubi ima pravo da se žali. Neki su ocenjeni sa biografijama koje ne ispunjavaju uvjete, nekima zbog odsustva nisu bili kompletirani uslovi. Akademija nije institucija koja polimizira preko medija koja se raspravlja sa zadovoljnim ili nezadovoljnima, ona ima svoje kodekse i pravila, ona se bavi naukom, strategijom i važna nacionalna pitanja sa aspekta nauke. Ovim je završen osnivački period akademije i ona sada može punim kapacitetom da radi i ona to već čini.

Sandžak tv: Ono što je interesantno je da su pojedini članovi BANU-a istovremeno članovi i Državne akademije nauka i umjetnosti BiH?

Muftija sandžački:Ne samo državne recimo akademik Mustafa Cerić je član Kraljevske Jordanske akademije nauka i umjetnosti, to nije ništa novo, referentnost svakog akademika je veća ukoliko je on akademik više akademija.

Sandžak tv:Neki su govorili da ste vi formirali BANU nezadovoljni radom te državne akademije?

Muftija sandžački: To uopće nije tačno, ja bih govorio o tome da li sam ili nisam zadovoljan ali to nije dobro jer će se nametnuti taj konkurentski odnos. Ja kao generalni sekretar BANU-a,  ne želim govoriti o akademiji nauka i umjetnosti BiH, kao što predsjednik IUNP-a sam uvijek izbjegavao govoriti o Državnom univerzitetu u Novom Pazaru.Kada se nametne ta konkurentska atmosfera onda se izgubi i kod gledaoca i slušaoca osjećaj objektivnosti. Ispada da vi govorite protiv nečega što je nastalo prije ili poslije, što se tiče BANU-a ona uopće nije nastala kao odgovor na bilo koju akademiju pa ni akademiju u BiH. Polja i ciljna grupa BANU-a uopće se ne preklapaju sa ciljnom grupom ANUBIH. Mi smo etničko-nacionalna akademija tj. Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti je akademija svih Bošnjaka svijeta, mi nismo državno-teritorijalna akademija.Mi imamo akademike koji su iz Bosne, Sandžaka, Makedonije, Albanije, iz Dijaspore prema tome ono što jeste naša tema bavljenja sa aspekta nauke jesu prije svega važne teme za sve Bošnjake  svijeta. Ja priželjkujem trenutak kada ćemo sarađivati sa ANUBIH, kada ćemo neke projekte odrađivati zajedno, jer nema razloga da se negiramo, jer je polje za djelovanje toliko široko, nemamo razloga da se sudaramo, čak i ako neko bude želio sa pozicije druge akademije ja u mjeri u kojoj ja mogu da utičem, boriću se da se ne sudaramo.Treba da se bavimo sopstvenim programima i ciljevima a kroz to će se svakako znati ko pravo a ko krivo radi.

Sandžak tv: Cilj bi trebao zapravo biti zajednički ?

Muftija sandžački: Pa on se preklapa u pogledu aspekata da je jedan od ciljeva BANU-a jeste naučno-umjetnička podrška očuvanju i opstanku BIH kao države.Prema tome to je nacionalni interes svih Bošnjaka svijeta, a on bi isto tako trebao da bude poduprijet i sa pozicije ANUBIH-a. U tom segmentu mi imamo zajednički cilj, istina ono što jeste osobenost i možda balast, nažalost cijele Bosne kao države ona je taoc odnosa tri naroda, imamo isto stanje u akademiji u Bosni, taj ključ nacionalni i te odnose. Kada jedna naučna ustanova postane taoc toga onda je ona u problemu, to ja ističem kao problem unutar same akademije, ali u svakom slučaju ja im želim svako dobro.

Sandžak tv: Ono što je interesantno BANU priprema Bosansku enciklopediju?

Muftija sandžački: To potvrđuje ono što sam rekao maloprije da je očuvana, jaka, stabilna država Bosna i Hercegovina koja neće biti u invalidskim kolicima, u koju je je metnula agresija, genocid i Dejton, da doživi nacionalne institucije BANU, SBK,BNF koje imaju i baštine nacionalne vrijednosti i ciljeve moraju staviti na prvo mjesto očuvanje i afirmaciju države Bosne  i Hercegovine, kao matice svih Bošnjaka svijeta. Prema tome ukoliko BANU-a ima od prioritetnih projekata Bosansku enciklopediju, onda to samo potvrđuje ovu našu orijentaciju.

Sandžak tv: Sada ćemo o izborima, vrlo aktuelnim malo ćemo se dotaći Bosne, malo o ovome što nas čeka u Srbiji i Sandžaku. Hoćete li se kandidirati u RS, a svjesni ste a to govore i sami političari RS-a, to vrh potvrđuje, jeste svjesni da imate najviše šanse od svih Bošnjačkih kandidata?

Muftija sandžački: Ja bih volio da se mogu odbraniti od političkih pitanja, ali očito da to ne mogu, kao što se nisam mogao odbraniti od kandidature u Republici Srbiji, kada sam bio natjeran da se kandidiram.Ja ne bih voleo da budem natjeran i u prilici da se kandidiram za poziciju predsjednika Republike Srpske.

Sandžak tv: Šta znači to da budete natjerani?

Muftija sandžački: Isto što znači kada sam bio natjeran za kandidaturu predsjednika Srbije. Kada stanje dođe na toliko loše da onda zaključite da ne možete biti puki posmatrači tamo gdje se urušava nacionalno biće, elementarne nacionalne vrijednosti, budućnost, opstanak itd. Tada za predsjednika Srbije ja sam natjeran zato što smo mi bili umetnuti u stanje jedne izolacije, pod agresivnom diskriminacijom na polju Islamske zajednice, njenog razbijanja vakufske imovine, vjeronauke, BNV-a, Univerziteta imali smo jedan opći rat protiv Bošnjaka ovdje, a prevashodno protiv svega onoga što je vezano za mene tada kao muftiju, kao čovjeka koji je obnašao važne funkcije na prostoru Sandžaka. Onda sam ja, prosto da ne bismo mi čekali šćučureni u jednom ćošku čekali šta će se desiti, napravili korak naprijed i prodor tamo gdje me nisu očekivali. Postigao sam ono što sam htio razbio sam tu izolaciju.

Sandžak tv: Sada vas vrlo otvoreno Muftija očekuju za kandidaturu, čak kažu prepreka nema za kandidaturu?

Muftija sandžački: Ja čak tu izjavu kada sam dao, dao sam je nedavno na jednom gostovanju na jednoj Sarajevskoj televiziji kada je voditeljica bila uporna pa mi treći put postavila to pitanje, i onda me natjerala da nešto kažem što nisam planirao da bude neka moja poruka ali sam kazao istinu. Istina je bila da je došla grupa ljudi i da su me ubjeđivali da ja treba da se kandidiram za predsjednika RS entiteta u Bosni i Hercegovini, pogotovu što su kazali da bih imao velike šanse da dobijem najviše glasova među Bošnjacima, na tom prostoru. Drugo što bih po izbornom zakonu Bošnjak koji dobije najviše glasova postaje podpredsjednik RS-a, to je ono što je pozitivno. Ono drugo što ja pokušavam da zamislim, pošto ne mogu da vidim kako bi taj film izgledao je da ja eto uslovno rečeno dobijem te izbore među Bošnjacima i da postanem podpredsjednik RS-a,gdje bih imao sjedište u Banja Luci ja ne znam kako bih to ja podnio hemijski, kako bi to Banja Luka podnijela. Mislim da bi tu došlo do nekih tektonskih poremećaja, ali kazu da je to teorijski moguće.Naravno da bi mi uopće bilo teško da uopće progutam to da sam ja kandidat, u entitetu koji nosi takvo ime, koji je nastao kako je nastao.Mislim da bih imao neugodnosti koje bi morao raščistiti prije nego što bih donio odluku.

Sandžak tv:Još jedna kandidatura koje se mnogi plaše  kandidatura Cerića u Predsjedništvu?

Muftija sandžački:To je pitanje za reis-u-ulemu emeritusa dr Mustafu Cerića, ono što bih ja možda mogao reći kao njegov prijatelj, pod uslovom da mi je sve rekao od svojih tajni, ja znam da on nema takve planove i ono što ja želim skinuti kao hipoteku SBK-a je to da je formiran kao nadpolitička organizacija, organizacija koja je nacionalnog karaktera koja ima svoju političku ideju ali koja nije politički takmac partijama.Zato mislim da nemaju razloga da se boje političari u Bosni da bi se predsjednik SBK-a mogao kandidirati, pogotovo ne kao predsjednik Svjetskog Bošnjačkog Kongresa.Ono što mogu reći je da ne postoje nikakvi planovi i razmišljanja da se sa te pozicije predsjednik Kongresa, kandidira na bilo kojim izborima , mislim da bi to štetilo Kongresu. Ne postoji takvo razmišljanje niti postoji takva spremnost da se u jednu takvu avanturu ide. Mislim da takva promišljanja dolaze iz ugla trenutno prisutnih političara u Bosni i Hercegovini koji su nesigurni u sebe, koji traže opasnost i odakle će biti napadnuti, zbog nesigurnosti u svoje politike, partije, stavove, političke gabarite. Sada šta se god osnuje u Bosni  a nije pod njihovom kontrolom ide se na rušenje tih lica. Odjednom vidite u novinama kako su se obrušili na reis-u-ulemu Cerića, na mene i mnoge druge. Moram pitat ljude šta im je znam da nemam nikakve ambicije da tim ljudima smetam ni personalno, politički ni društveno itd. Bez sumnje je odgovor u tome da se oni prosto plaše za svoje nesigurne pozicije, jer poneki osjećaju da ih ne zaslužuju, to je neko trenutno stanje iz koga proizilaze takva pitanja.

Sandžak tv: Uskoro će izbori u Bosni i Hercegovini narod nema povjerenja evo kada smo se toga dotakli da vas pitam veliki ste prijatelj Bosne, možete li prokomentirati ono što se dešava na ulicama Bosansko-hercegovačkih gradova, neki kažu da su protesti, pogotovu političari kažu da su oni orkestrirani. Međutim narod je gladan, jeli došlo vrijeme dešava li se u BiH, trenutno Bosansko proljeće. Vidjeli ste šta se radi jedni drugima svi daju podršku nezadovoljni radnici ne zaposleni ljudi, međutim tu sad i policija djeluje ?

Muftija sandžački: Ja se moram ogradit od toga da imam sve precizne informacije, da bi dao precizne odgovore, da li tu ima nekih političkih ili nekih drugih faktora koji su se umiješali.Ono u šta sam siguran je to da ako se završi na tome ako ne eskalira, što je realna opasnost, je to da ovo treba shvatiti kao jedno od najozbiljnijih upozorenja političarima, vladarima. Naravno da će političari i vlastodršci uvijek reći da je kriv neko drugi, ali korupcija kao ideologija, gdje danas imamo da se mladi u partijama edukuju na korupciji kao jednoj normalnoj pojavi. Niko ne govori o sposobnostima, školovanju, profesionalnim standardima već se govori o korupciji. Nije opasno kad postoje anomalije opasno je kad zavladaju i postanu vrijednost, to je ono što nažalost je jako prisutno i u BiH.Mislim ada je eksplozija koja se dešava treba je jako ozbiljno uzeti i razumeti. Korupcija koja je postala drska, bezobrazna,surova koja prži sve pred sobom, svojevrsna nedoraslost političara  izazovima na skoro svim nivoima, kod kojih nema rezultata i ploda, borbe protiv korupcije,radnog mjesta, borbe protiv kriminala itd.Ovaj trenutak može biti upozoravajući, ali može i dalje da eskalira ne samo u Bosni nego u svakom mjestu gdje se dozvoljava da vlada korupcija i beznađe. U Bosni je beznađe političko i ekonomsko, jer vi nemate na scjeni nekoga ko će ponuditi nešto svježe. Bosna je postala toc Evrope, sebe, Evropske unije, evropskog procesa. Niko te ne pita šta je sa državom, kantonima, gladnima, zašto je tri put više upošljenih u javnim službama, o krađama i razaranjima. Diskriminacija Bošnjačke djece u RS entitetu Konjević Polje šta je ona u odnosu na pitanje Sejdić Finci i da li se manjine u Bosni mogu kandidirati za člana Predsjedništva. Znam da ću možda i tu biti krivo razumjen jer ja nisam nikog čuo da je na ovaj način postavio pitanje Sejdić- Finci jer ako je presuda tog suda sad to niko ne smije osporiti ni jedan trenutak. Uopće ne osporavam kao princip, ali kao prioritet apsolutno osporavam, to je zamajavanje Bošnjaka Bosne, političara i svega ostalog.Vi imate u Bosni da djeca ne mogu imati nastavu na Bosanskom jeziku, u duhu svoje Bošnjačke kulture u Konjević Polju u svim drugim mjestima imate to da se raskopavaju masovne grobnice da niko ne odgovara za to.To nije problem ni Brisela ni Sarajeva, ja se ne mogu sa time složiti neka me proglase kakvim god hoće, ali zaista na to podižem ton i na to mi se pokreću emocije.Te nepravde makar one ne male direknih implikacija na ove demonstracije  i pobune po Bosanskim gradovima, ali svaka nepravda predstavlja gomilanje i stiskanje opruge, a opruga kad je najstisnutija postaje najopasnija.Taman kad ste mislili da ste oprugu pobijedili, ona uzvraća udarac, to je narod, narod je stisnuta opruga.

Sandžak tv: Da se vratimo na izbore ovdje u Srbiji  u Sandžaku van redni Parlamentarni izbori, kakva je vaša poruka političarima sad u predizbornoj kampanji?

Muftija sandžački: Ono što bih ja poželio, da evo ovih dvadeset godina tzv. demokracije u Sandžaku i Srbiji, raznih ekperimenata, obračuna, svađa, sukoba  da se pokuša uzeti kao pouka i da Bošnjaci Sandžaka svih partija političari, aktivisti kažu u redu izdiferencirale su se opcije ideološki, koncepcijski, prosandžački, probeogradski, bliže kriminalu, dalje kriminalu, iskreno licemjerno uglavnom se to izdiferenciralo. Ja mislim da smo toliko u Sandžaku u plusu sa političkom retorikom da, ovi bi izbori mogli da proteknu da niko ništa ne kaže, da bi glasači znali ko je ko. To bi bilo najbolje kada bi moglo bez kampanje da niko ništa ne kaže, da isključimo televizore, mitinge i da onda 16 ljudi izađu i glasaju po nekom svom uvjerenju, ali naravno to nije moguće. Pošto to nije moguće moj bi poziv bio u pravcu svih, neću pozvati da se potpuno promjene pošto znam da to nije moguće, ali bar malo da pokušaju smanjiti svoju ostašćenost , svoju spremnost na uvrede, etiketiranja lična, opća, porodična, teške riječi, uvrijede itd.Mislim da bi to bio veliki iskorak u Sandžaku neovisno kako se odvijali izbori ili kakvi bili rezultati. To bi bilo sjajno, ja to priželjkujem, to ih pozivam, molim ih, bar one koji će me poslušati koji drže do moga mišljenja, ja ih sve molim da pokušaju to. Neće izgubiti ništa ako ne oblate onog drugog, pošto kampanja će svakako biti to ne znači da je ovo moj poziv da ćute, da ne govore istinu. Istina mora da se govori, čak i oni koji ne govore istinu tvrde da je govore, neka svi kažu što misle i predstave svoje programe, neka ukažu na nedostatke onoga drugoga, ali sve je to moguće u duhu naše islamske i bošnjačke tradicije lagano, kulturno, fino, bez uvreda i udara u lično, kvalifikacija, omalovažavanja. To je moj poziv neka govore istinu, ali koristeći onaj jezik kome nas uči Poslanik s.a.v.s, džamija, mejteb, ono što su naše pacifističke bošnjačke vrijednosti. Mi zato imamo kapaciteta, ovdje je posijano mnogo čemera, otrova zbog svih ovih podjela i zbog robovskog statusa koji je trajao jedno stoljeće. Ja mislim da imamo snage, ja sam sebe natjerao jer sam ranije oštrije govorio, rekao sam da ću smiriti svoju retoriku, pitali su me zašto. Kazao sam zato što je postalo sve jasno. Nekada kada ukazujete na poruku morate viknut, da bi neke ljude probudili, da ih poplava ili neka druga nepogoda ne uništi ali mislim da sada nema više tih koji spavaju, zato je visok ton nepotreban.Ja prevashodno dajem doprinos  i svojim primjerom pokažem i zaista evo izbjegavam , bez obzira što sam udaran, ubadan i vrijeđan sa svih strana optuživan sa sve montiranim medijskim raznim podvalama.Ja ću insAllah ostati dosljedan u mjeri u kojoj to čovjek može, d promoviram jednu mirnu retoriku, diskus koji je primjeren našoj duhovnosti,tradiciji, vjeri, kulturi. Naravno to nikako ne smije biti na račun istine, ja neću ćutati, ni prećutati nepravdu, niti odustati od borbe za slobodu, dostojanstvo, emancipaciju Bošnjaka. To je sada moguće i rezultat je jedne faze koju ja mogu kvalificirati kao uspješnu, pobjedničku. Jer ako pobijedite možete se radovati malo, ako ste stalno glasni onda govorite da ste nesigurni i u toj pobjedi.Mi smo sigurni u našoj pobjedi, koja je mnogo šira od brojki na izborima, od nekih formalnih pokazatelja koji svakako nisu nebitni ali naša pobjeda i naš sreća je u konceptu koga sam večeras donekle tretirao ali i u cjelokupnim stremljenima u procesu koji je ovdje pozitivan. Ja sam presretan kada vidim nekog iz političkih opcija koje nisu prema meni blagonaklone iz Bošnjačkog naroda koji su za mene govorili da imam zapaljivu retoriku i da sam remetilački faktor zato što tražim Bosanski jezik, informisanje na Bosanskom jeziku, obrazovanje, kulturna i nacionalna prava, rješavanja statusa Bošnjaka, Sandžaka ti ljudi su govorili da sam ja zbog te retorike remetilački faktor pre samo tri četiri godine , danas ti ljudi traže isto. To je za mene trijumfalni uspjeh, ja sam spreman da ja smanjim ton, jer sam ih na neki način pokrenuo da to traže. Bio sam jako radostan kada sam video nedavno političare u Bosni da su se oko nekog pitanja usaglasili, što je bilo jako čudno.Neki prijatelji su mi rekli da sam i tome doprineo,jer je to bilo pominjanje moje kandidature u RS entitetu, koje je pomoglo da se oni susretnu.Ja ću još ponešto najavljivati da bi se oni susretali, tako da ti procesi bez obzira na sve konflikte i pojave koje nisu uvijek prijatne, ali one uglavnom idu pozitivno.

Sandžak tv:  Interesantna je vaša koalicija sa LDP-om, koalicija BDZ-a sa LDP i SDU Žarka Koraća. Kako je BDZ Sandžaka uspio da pomiri i usaglasi stavove vjerske i građanske?

Muftija sandžački: Vi se ponašate kao beogradski novinari, vaša koalicija, BDZ-a ja sad moram da objašnjavam da sam ja muftija iako je BDZ Sandžaka meni bliska, to nije stranka u kojoj ja donosim odluke.Pred postavljam da je pitanje na mjestu pošto sam u prijedhodna dva dana dobijao takva pitanja tipa Da li je u redu što je BDZ Sandžaka u koaliciji sa LDP-om Čedomira Jovanovića čak su tražili pojedine džematlije da li je to u redu. Da li je sa aspekta vjere to u redu, obzirom na to da je  liberalno-građanska opcija sa svojevrsnom liberalnom ideologijom, koja se ne može uvijek složiti ili identificirati sa jednom nacionalnom-bošnjačkom strankom, koja baštini duhovnost, nacionalne vrijednosti. Drago mi je što ste mi postavili to pitanje sa vjerskog aspekta nema nikakve prepreke za formiranje izborne koalicije BDZ Sandžaka  i LDP-a.Ja sam tražio od ljudi iz BDZ Sandžaka da im vidim koalicioni sporazum, odnosno ono oko čega su oni napravili svoju koaliciju. Sa aspekta sadržine ja nisam našao ništa što je nacionalno problematično i vjerski suprotno ili moralno diskutabilno. Tamo stoji da će oni biti partneri odnosno saveznici u rješavanju statusa Bošnjaka u Srbiji, insistiranju na rješavanju statusa Sandžaka u duhu evropskog regionalizma, biće partneri i saveznici u rješavanju pitanja jedinstvene IZ, vraćanja vakufske imovine, islamske vjeronauke, akreditaciji Univerziteta, i rješavanju legitimiteta BNV-a.

Sandžak tv:  Našli ste zajedničke interese ?

Muftija sandžački: Ovo su principi za koje sam se ja borio, prema tome ukoliko je sada jedna nacionalna politička partija u Sandžaku našla saveznika, koji predstavlja jednu ozbiljnu političku partiju, onda je ovdje pitanje da li stranka koja se bori za ove vrijednosti koje su potpuno legitimne i zdrave, ima pravo na saveznika. Mislim da samo neko ko ne misli dobro može da kaže bolje vi budite usamljeni jahači, borite se zato sami pa makar to nikad ne ostvarili. Imati partnera u tome je prednost, to je jedan iskorak, to je plus za jednu takvu koaliciju sa aspekta nacionalnog i političkog interesa Bošnjaka Sandžaka  a i te političke organizacije. S druge strane Čedomir Jovanović je jedan od rijetkih beogradskih političara koji nikada nije imao jednu ružnu rečenicu o Bosni, Bošnjacima, Islamskoj zajednici, i o ovim principima za koje se mi zalažemo. Uko0liko sada Bošnjaci hoće nekog partnera u Beogradu, nije lako naći partnera koji nema razne aferime devedesetih vezano za odnos prema Bosni i Bošnjacima. Jedan od rijetkih političara kome se ne može nešto krupno zamjeriti vezano za tu temu je gospodin Čedomir Jovanović.Prema tome to je još jedan plus za jednu takvu koaliciju. S druge strane ono što je sporno je liberalna ideologija koja ima izvjesne stavove po pitanju seksualnih sloboda, LGBT populacije i to je očito nešto što je sada pokušano da se stavi u prvi plan kao problem. BDZ Sandžaka ja sam se u to uvjerio kroz uvid u taj koalicioni sporazum, nije napravila niti jedan ideološko metodološki, metodički ustupak na tu temu. Ne postoji ni jedno slovo da bi BDZ Sandžaka kao organizacija koja baštini vjerske i tradicionalne vrijednosti islama i Bošnjaka odustala od svojih principa. Ona ima svoja jasna gledišta koja su u duhu islama, bošnjačke tradicije i kulture. Želim da ukažem svima onima koji su se zabrinuli, čak su mi ukazali na komentare na društvenim mrežama, moj komentar je da tu ima onih koji nisu razumjeli šta se dešava nisu imali punu informaciju o tome šta se dešava pa su se zabrinuli da nema kakvih ustupaka ideološke prirode i onda su digli glas protiv . Poručujem im da nema razloga za to, neka povuku svoj stav. S druge strane to je već kampanja gdje je očito ta koalicija zasmetala. Zasmetala je političarima iz Sandžaka koji su uglavnom bili naslonjeni na razne političke organizacije u Beogradu i služili tim organizacijama ciljevima i politikama. BDZ Sandžaka su pokašali da predstave kao rigidnu, isključivu, gdje su čak narod pozivali da ih ne glasa jer sa njima neće niko.Pokušavala se izolirati, predstavljajući je ekstremnom i isključivom. Sada kada je ta organizacija napravila koaliciju sa jednom liberalnom, pro evropskom strankom, pada u vodu pravljenje tog imidža BDZ stranke kao isključive i onda je tamo panika. Panika je zato što su ti političari i te partije živeli na tome da oni brane Beograd i Srbiju od Muftije, BDZ, BKZ-a, SBK-a, BANU-a, Mešihata. Ovo je po meni jedan jak civilizacijski iskorak, mi u tradiciji Poslanika s.a.v.s imamo mnogo dokaza da je on pravio razne sporazume čak sa mušricima, koji su potpuni nevjernici, sa raznim organizacijama, da bi omogućio da se njegove pristalice odmore u toj borbi. Nije sve u tome da se moramo sukobljavati, pogotovu kad je u pitanju politička metodologija, jer politika nije tuča ovnova. Molim vas to je jedna metodologija  borbe koja zahtjeva visoku sofističiranost, ja čestitam BDZ Sandžaka što su izabrali tog partnera.Mislim da se sa tom političkom opcijom može očuvati sopstveni identitet i legitimitet i ostvariti političko sredstvo, jer ova politička borba su političko sredstvo a ne cilj.Koalicija nije politički cilj nego sredstvo. Politički cilj ostaje potpuno isti, glasači su spremni da prepoznaju onoga koji će ih predstaviti autentično.Legitimni cilj BDZ Sandžaka je da ima što veći broj narodnih poslanika u Beogradu, koji neće dremati u skupštinskim klupama i progovoriti samo jednom zatvorite prozor promaha , nego će zastupati interese Bošnjaka i neće izdati ono zbog čega su izabrani. Zapravo tu je šansa te političke borbe, ja mislim da u svim ponudama je ovo to što daje šansu ovoj političkoj opciji da ostvari dobru političku poziciju kao još jednu stepenicu prema svome cilju, i da na taj način donekle otkloni ove nepravde. Pogotovo ima naznaka za sudjelovanje LDP-a u budućoj vladi ako to bude tačno BDZ Sandžaka će imati partnera koji će ući u vlast, koji će moći da pomogne ovim ciljevima koji nisu samo od značaja za BDZ Sandžaka već za sve Bošnjake.

Sandžak tv:  Bošnjačka lista je u Sandžaku razjedinjena zašto ?

Muftija sandžački: Ja sam se obradovao kada sam u medijima pročitao proteklih dana da postoji spremnost da se pravi jedinstven Bošnjačka lista. Nisam bio pretjerani optimista obzirom da znam da ti akteri su često i prije znali govoriti takve stvari. Ta je ideja došla od SDA Sandžaka ponuđena je BDZ Sandžaka. BDZ Sandžaka je pozdravila takvu inicijativu ali je postavila jedan pred uslov koji je po meni potpuno legitiman i u kome ih u potpunosti podržavam. Tražili su da se Sulejman Ugljanin odrekne para vjerske tvorevine na čelu sa Ademom Zilkićem, koja je nastala 2007 godine, a koju je potpomogao i formirao Sulejman Ugljanin. Nisu tražili da je demontira ili uništi jer znaju da on sada to ne može, već samo da izađe u javnost i kaže da se odriče te grupacije i da je neće dalje podržavati.Ono što nije istina su priče kako su pregovori u toku, poodmakli, nikakvih pregovora nije bilo, provjerio sam to. To je nažalost trebalo da se iskoristi kao priča da bi se iskorišćavali neki drugi interesi, sa potencijalnim partnerima u Beogradu i Novom Sadu. Meni je žao što do toga nije došlo, vidim da su pristalice ovog našeg pokreta uglavnom podijeljene jedni su htjeli, dok su drugi bili protiv te koalicije, ogorčeni na sve to što je bilo ranije. Ja naravno sam spreman da budem tu racionalan u korist Bošnjaka, bio sam spreman da podržim jednu takvu koaliciju, ali ne na način da bi BDZ prodala ono za šta se bori, to bi za mene bilo neprincipijelno. Meni je drago što su BDZ Sandžaka bili tako čvrsti, odlučni, nažalost ovdje se samo ispostavilo da ili nije bilo dovoljno iskrenosti u ponudi ili snage da se napravi otklon od jednog zla koje se napravilo 2007 godine.Postoje izvjesne naznake Sulejmana Ugljanina da želi da se izvuče iz toga u šta je upao praveći, podržavajući paralelnu IZ. Ja ne mogu zaista znati da li je on iskren ili ne, ali sada ponavljam ovdje ukoliko Sulejman Ugljanin bude iskreno htio da ispravi svoju grešku iz 2007, odričući se te para vjerske tvorevine ja sam spreman da mu pružim ruku i pomognem mu da iz toga izađe. Zaista kao i sve što radim ove dvije decenije ne mogu tome biti nedoslijedan , principijelan, ne daj Bože licemjeran već ću ostati dosljedan ovome što govorim.U protivnom agonija će se nastaviti, ali sve ima svoga kraja, ono što je originalno će opstati, falsifikovano će morati da nestane, a mi ćemo samo biti odgovorni za ono što radimo.

Sandžak tv:  Teška su vremena Muftija, kako vidite budućnost Sandžaka i Bošnjaka ?

Muftija sandžački: Ja očekujem da se nastavi borba Bošnjaka u Sandžaku za punu slobodu , dostojanstvo, ravnopravnost, optimista sam bez obzira na sve. N e zato što sam optimista po karakteru već zato što sve loše je probano, ostaje samo dobro. Svi oblici obračuna sa ovim narodom su pokušani, od genocidnih pohoda krajem XIX i početkom XX vijeka, progona, protjerivanja, iseljavanja, diskriminacija, ugnjetavanja itd.Sve je probano i vidimo kuda vodi dominacija grupacija koje ne drže do vjere i morala. Imamo katastrofalna stanja napada nastavnika na djecu, seksualne zloupotrebe, razne anomalije koje ovdje u školama, mi imamo jednu totalnu krizu u društvu, koja se ne tiče samo Bošnjaka, nego cjelokupnog sistema i države. To će morati da se mijenja možda opet dođe do nekih eksplozija ali proces ide pozitivno iz razloga što nema drugu alternativu. Kad se padne na dno ne možete dalje padati možete samo ustati. Ono što se dešava sada je ustajanje uz jednu polu narkozu i sada je to bolno ustajanje ovoga naroda kojem smeta što ga budite, jer on bi još da spava. Ali ja sam tu optimista taj će se proces nastaviti, pitanja se moraju otvoriti i rješavati. Mi sad imamo signale od postojeće vlasti, samo signale, da će se posle izbora temeljitije prići našim postavljenim pitanjima. Ukoliko vlast bude kontrolisana od većinske partije koja je kontrolisala i ovu vladu, ja biram da vjerujem u ta obećanja. Ubzo će se pokazati da li će vlast biti taoc predrasuda prema Bošnjacima, turskom, vehabijskom, islamskom naslijeđu ili će shvatiti da ne može Srbiji biti dobro ukoliko njenim građanima nije dobro. Ne može natjerati ljude da doživljavaju svoju domovinu ukoliko ona nije topla prema njima kao dom.Mi Bošnjaci u Sandžaku imamo prednost možemo da imamo tri domovine  naša matična domovina BiH,zavičajna domovina Sandžak, državna domovina je Srbija ukoliko ona to bude željela.Kao umiljato jagnje što ima više majki tako i mi imamo tu šansu, naravno ovo što se tiče Bosne i Sandžaka je sudbinsko, što se tiče Srbije je sudbinsko ali mora imati elemente volje dvije strane .Ne može biti jednostrano jer država domovina mora imati tu toplinu. Država drži vlas, narod, zakone,ustanove , nije problem neka drži ali da to nije po leđima normalnih građana. Neka se drži pendrek, zatvor, zakon  za kriminalca i onih koji hoće da čine zlo. Ne možete držati sve to na građane zato što su Bošnjaci, muslimani , nisu Srbi ili po volji politike.

Sandžak tv:  Imaju li Bošnjaci sad u ovoj situaciji a i u budućoj razloga za strah, poučeni prijedhodnim bolnim iskustvima ?

Muftija sandžački: Proučeni prjedhodnim iskustvima je jako mnogo razloga za strah, ali ima jedna osobina kod insana je to da potiskuje strah da bi preživio.Kad bi Bošnjaci bili taoci pamćenja od deset talasa genocida, oni bi kolabirali psihički. Allah dž. je čovjeku dao moć potiskivanja zaborava nekih iskustava. Nije dobro ni ako se sve pamti, postajete taoc prošlosti, onda samo guslate propasti i spremate se za osvetu. Nije dobro ni potpuno zaboraviti, jer ponavljate greške, zato je potrebna sredina. Zapamtiti onoliko koliko je potrebno da bi se naučila lekcija i iskustvo da se ne ponovi, ali zaboraviti tragičnost svega toga. Ne možete gledati naprijed ukoliko svaki put kroz svoj razum propustite slike klanja ubijanja od Šahovića, Kolašina, Plava, Gusinja, Sjenice, Starčevića, Štrbaca, Srebrenice, Tomašice, ne možete do kraja ostati taoc, tu se mora naći jedna sredina i to je ono što je Bošnjacima sada potrebno i to je ono što mi promoviramo.Gledati u prošlost koliko je potrebno za lekciju, ali u budućnost gledati sa aspekta ambicije, i tu lekciju upotrijebiti da se u budućnosti ona ne ponovi. U mjeri u kojoj Bošnjaci uspiju da ostvare tu sredinu svijesti između prošlosti i budućnosti kao izazova i ambicije, mi onda imamo pravo na svijetlu budućnost.Bošnjaci moraju pojačati svoj osjećaj dostojanstva prema sopstvenoj istoriji, pacifizam na status žrtve koji naravno nije povoljan ali je bolji nego da si u statusu zločinca.Bošnjaci u pre islamskom dobu, tom kršćanskom monoteističkom gdje  su proganjani i od Vatikana i od Carigrada kao hereza, oni nastavljaju opet biti proganjani sa obje strane kao muslimani, ali nikada nisu postojali ni fašisti, šovinisti, niti je ovladala njima bilo koja isključivo ekstremna ideologija. To je resurs Bošnjaka i zato imaju pravo da se ponašaju kao jedan aristokratski, kraljevski narod sa tradicijom od više hiljada godina sa jednim kombinovanim istorijskim identitetom. Ako uzmete sada pedeset naj vrijednijih knjiga u svijetu, historijski naj uticajnih, četrdeset je napisano na Balkanu. Zato postoje samo dva izvora historijskih civilizacija, koje primarno utiču na svijet to je Bliski istok i Balkan. Nije slučajno što vrije, ma ne vrije na Balkanu zato što smo mi loši pa se bijemo, vrije zato što su to važne tačke u svijetu.Zato što se tu susreću, sudaraju, gomilaju, ključaju, eksplodiraju, grle se svađaju se, mire se, ratuju, otimaju se vrijednosti i opasnosti, interesi malih i velikih lokalnih.

Sandžak tv:  Hoćete reći uvijek su na udaru, Bošnjaci mogu na neki način biti sigurni samo ko ih štiti ?

Muftija sandžački: Nikada ne smiju se pomiri sa tim da treba neko da ih štiti, moraju se izboriti da sami sebe štite, ma koliko nemali atomske rakete, ni državu toliko jaku. Pitanje zaštite nije samo pitanje oružja to je pitanje svijesti i spremnosti da braniš sebe, dostojanstvo, porodicu itd. je presudno za budućnost. Kako i čime kako god znaš i umiješ, sviješću se braniš pedeset posto, kad si svjestan opasnosti onda spavaš na jedno oko, prema tome već si pola problema riješio i još pola se organiziraj.Ja sam više puta to slikovito rekao da se Bošnjaci često ponašaju kao neodgovoran pastir, kome stalno vuci jedu ovce, a on kritikuje vukove, žali se međunarodnoj zajednici, organizacijama za ljudska prava. To pravi pastir ne radi, on zna šta je priroda vuka i zna da ih samo on može zaštititi od vuka. Njegov emanet su njegovi bravi, on treba da napravi dobar tor, visoko kolje, tarabe da nabavi šarplaninca i dvocjevku i vuk kada to vidi više ne napada . Zna da će se suočiti sa svim što ga čeka i kaže ja sam građanske orijentacije i više nije vuk.

Sandžak tv:  Što znači da Bošnjaci moraju taj instikt koji je u sebi zaspao i probuditi

Muftija sandžački: Odgovornost. Moraju znati da oni nisu ovdje da bi ih štitili neki Amerikanci, Njemci, Turci, ovdje stado simbolizira emanet, mi imamo emanet sebe, porodice, zajednice, džemata, naroda. Poslanik s.a.v.s kaže:” Svi ste vi pastiri, i svi ćete biti odgovorni za svoje stado. Vladar je odgovoran za svoj narod, otac za porodicu, majka za vaspitanje svoje porodice, itd.”  I za izbore je važna još jedna stvar koja je duhovna , moralna suštinska Allah dž. kaže: ” Allah vam naređuje da povjeravate, dajete emanete” kroz glasački list je povjeravanje emaneta nije to glasati ko mi je donio paket ko mi je dao dvadeset eura. To je jadno i mizerno to je ta prodanička ideologija ili svijest koja je najniža na svijetu. Dakle  “Allah vam naređuje da dajete emanete onima koji ih zaslužuju “Oni koji ih zaslužuju moraju da imaju dvije osobine odanost i stručnost. Nažalost ko nas je teško to naći, jer se nađe sposoban lopov, ili pošten ali nesposoban, to je naravno posljedica tog rasula, deinstitucionalizacije svijesti od sto godina. Mi smo bili izbačeni iz politike, društvenih tokova i nismo se trenirali, pa je sve sad improvizacija, ali se i ta improvizacija mora proći. Moraju se tražiti takvi koji neće izdati , ali koji znaju biti političari, predsjednici, ministri, odbornici, šefovi, direktori, koji znaju posao koji im bude povjeren. Druga poruka kaže ” Ako sudite među ljudima sudite pravedno”. Ta dva principa emanet ko ga zaslužuje i pravednost u presudi, podjeli, dodjeli u bilo kojem odnosu su izvor blagostanja. Mi imamo navodno civilizirana demokratska društva, stranke, socijal-demokratske stranke, razne organizacije, našminkane političare, jedna milina u fasadi, ali pravde nema.Odatle proizilazi korupcija, druge devijacije, nepotizam, partijsko zapošljavanje itd. Ne mogu se političari popraviti ukoliko ih podržavaju glasači, to se mora mijenjati. Govorim prevashodno kao Muftija glasanje nije samo pitanje tog trenutka za koga ću da glasam, to je davanje ovlasti. To je kao kada potpišete advokatu ovlašćenje , taj advokat može da vas uništi sa ovlašćenjem ako je nemoralan. Istu tu mjeru ali sa duhovno-moralno jačim reperkusijama ima glasački listić. Onaj ko glasa zapravo ovalšćuje onog političara ili stranku da ga zastupa. Za te četiri godine sve što taj izda, proda, ukrade, slaže jedan grijeh ide glasaču,jedan njemu, stravična stvar. Sa duhovnog, vjersko-moralnog aspekta stravična stvar , zato je jako važno da glasači otvore oči koga  i kako će da glasaju. Ovdje ne želim stvarno bez obzira to svi znaju moju bliskost ili udaljenost od nekih političkih faktora, ali zaista želim da podvučem ovo: Moralno-stručne vrijednosti da budu ključna mjera, nek to ispoštuju glasači, podržavam svakoga koga odaberu. (sandzakpress)