Bošnjak porijeklom iz Sandžaka Šarik Tara koji živi i radi u Turskoj i njegova kompanija Enka-Behtel osvojili su svjetsku nagradu za “Najbolji projekat” za izgradnju kosovskog autoputa “Ibrahim Rugova”.

Kako je sapošteno, nagrada je osvojena u kategoriji puteva na svjetskom konkursu “Najbolji projekti”, koji je ove godine prvi put organizovao Engineering News Record (ENR). Nagrade se dodjeljuju za najbolje svjetske projekte iz oblasti gradnje i kompanijama koje ih izrađuju i realizuju širom svijeta.

Žiri je razmotrio skoro 70 projekata u različitim kategorijama, počevši od obrazovanja, pa sve do mostova, a razmatrana su tehnička sigurnost, inovacije i način na koji su premošteni izazovi.

“Uzbuđeni smo što smo osvojili ovu nagradu koja vrednuje izazove projektovanja i izgradnje u stranim zemljama, kao i uspješnu predaju kosovskog autoputa. Ovo je veliko priznanje za veliki rad našoj ekipi,” kazao je Chris Jennions, menadžer projekta kosovskog autoputa.

Kosovski autoput, na koridoru Morine-Merdare, dugačak je 102 km, u dva pravca. On povezuje granične prelaze Morina, na jugozapadnoj granici sa Albanijom, i Merdare na prelazu između Kosova i Srbije, sjeverno od glavnog grada Prištine.

Od početka radova 2010, kompanija Enka-Behtel završila je i predala 60.4 km autoputa. To je urađeno za sedam mjeseci, prije roka i unutar budžeta.
Kompaniji Enka-Behtel nagrada je uručena na Globalnom samitu izgradnje 6. i 7. juna 2013. u Njujorku.

Ovo je druga međunarodna nagrada za projekat kosovskog autoputa. Projekat je prošle godine osvojio nagradu za menadžiranje programa u okviru dodjele nagrada za svjetska dostignuća u oblasti puteva, koju dodjeljuje Međunarodna federacija puteva.

Turska pompanija Enka-Behtel  pokazivala je i ranije interesovanje da učestvuje u izgradnji puta preko Sandžaka i da svojim sredstvima pomognu realizaciju ovog projekta. Izgradnju autoputa narodu Sandžaka obećali su i predsednik Srbije Boris Tadić i premijer Turske Redžep Taib Erdogan prilikom prošlogodišnje posete Novom Pazaru.

Turci su obećavali i učešće u izgradnji industrijske zone u Leskovi kod Tutina i pomoć u izgradnji magistralnih puteva Novi Pazar – Sjenica i Novi Pazar – Tutin. Industrijska zona u Leskovi još je samo “ledina”, a u Novom Pazaru niko nije hteo da komentariše ove informacije, a krajem prošle nedelje ministri Rasim Ljajić i Sulejman Ugljanin potvrdili su da je izgradnja autoputa preko Peštera “prioritet svih prioriteta” u budućem razvoju Peštera, Sandžaka i cijele zapadne Srbije.

Mrkonjić: “Sandžaku putevi nisu ni potrebni”

Sjeverni Sandžak – Ministar za infrastrukturu Srbije Milutin Mrkonjić izjavio je da je Srbija odustala od ideje da se kroz saradnju sa Turskom oko 30 miliona evra uloži u gradnju puta od Sjenice do Tutina ili od Novog Pazara do Sjenice.

Na pitanje novinara dokle s stiglo sa realizacijom sporazuma između Srbije i Turske o izgradnji puteva, odnosno autoputa u Srbiji i kroz Sandžak i da li je tačno da su, zbog kašnjena izrade projekata povučena sredstva koja su uplatili Turci, Mrkonjić je negirao te navode i kazao da se neće graditi autoput kroz Sandžak. “Autoput kroz Sandžak nikada nije bio ugovaran, niti da ga grade Turci, to je bila ideja da dio sredstava iz tog kredita oko 30 miliona evra uđe u realizaciju za izgradnju puta od Sjenice do Tutina, odnosno od Novog Pazara do Sjenice. Međutim procjenom stručnjka utvrdili smo da je bolje je da sami gradimo put od Novog Pazara do Sjenice, dakle autoput tamo nije potreban”, odgovorio je Mrkonjić.

Tokom zvanične posjete predsjednika Turske Abdulha Gula Srbiji krajem oktobra 2009. godine predsjednik Srbije Boris Tadić izjavio je da je za razvoj Sandžaka od suštinske važnosti izgradnja autoputa kroz taj region na jugu Srbije. “Bez izgradnje autoputa nema razvoja Tutina, Sjenice, Novog Pazara, Prijepolja, Nove Varoši i Priboja. Zbog toga želimo da on poveže Srbiju u uporišnoj tački Boljare sa Crnom Gorom”, kazao je tada Tadić novinarima nakon susreta o ekonomskom razvoju Sandžaka kojem je prisustvovao i turski predsjednik Abdulah Gul. Izgradnja autoputa Beograd – Požega – Jadran, koji prolazi preko Peštera, od Dugoj Poljane do Boljara na granici sa Crnom Gorom dogovorena je još u julu 2009. godine između šefova diplomatija Turske i Srbije Ahmeta Davutoglu i Vuk Jeremića. Naglašavajući da je to bio dan u istoriji odnosa Srbije i Turske i da je to prvi put da ministri spoljnih poslova dvije zemlje zajedno posjete Sandžak, saopšteno je i da će Turska da investira u izgradnju autoputa kroz Sandžak.

Bošnjak porijeklom iz Sandžaka Šarik Tara želi da gradi autoput i u Crnoj Gori

Još uvek nema zvanične potvrde da milijarder Šarik Tara namerava da uloži u „posao stoleća”, autoput Bar–Boljari, čiju su gradnju presecajući vrpcu još 2009. godine ozvaničili tadašnji premijeri Milo Đukanović, Mirko Cvetković i Jadranka Kosor.

Vijest, kao kroz iglene uši, provrzli su neki elektronski provladini mediji – da će Šarik Tara,  „Turčin porijeklom iz Sandžaka, vlasnik kompanije ’Enka-Behtel’, koji je jedan od tri ponuđača sa kojima Ministarstvo saobraćaja pregovara o projektu gradnje autoputa, biti glavni investitor ovog kapitalnog objekta”.

Priča se da je najbogatiji Turčin na svijetu, čije se bogatstvo procenjuje na više od četiri milijarde dolara”, tvrde nikšićki izvori. „Šarik je rođen 1931. godine kao Midžić. Njegov deda Zećo je najprije bio u Novi Pazar, a potom otišao u Sarajevo. Njihova porodica je ratne 1942. godine izbegla u Tursku.”

Do sada nijedan metar autoputa nije izgrađen, a planirani autoput Bar–Boljari trebalo bi da bude dugačak 169,2 kilometra, a prema projektu izgradilo bi se 48 tunela i 107 mostova i vijadukta u izuzetno nepristupačnom planinskom predelu. Kilometar trase koštao bi oko deset miliona evra.

Intervju sa Šarik Tarom: Svake godine gradili bismo 60 kilometara autoputa u BiH!

Šarik Tara jedan je od najvećih neimara moderne Turske, a njegova kompanija ENKA, s više od 17.000 zaposlenih, među kojima ima i Bosanaca, gradi autoputeve, mostove, luke, centrale, hotele i građevine koje se ubrajaju u remek-djela arhitekture, od Evrope do Azije,  na najvažnijim svjetskim meridijanima.

Uz Vaše ime veže se epitet najvećeg neimara moderne Turske. Vi poznajete gotovo sve glavne političke lidere u BiH i, povrh svega, veliki ste prijatelj BiH, pa kako onda Bosna to nije iskoristila i ostaje na repu s najmanje kilometara autoputeva u Evropi?

– I ja se to pitam. Ali, to je sigurno i zato što propuštate međusobni dogovor na državnom nivou! Autoputeve mora praviti država! I država se radi toga na pravi način adekvatno treba zadužiti. Prema svim našim istraživanjima koje smo proveli u ENKA-i, pogrešno je i puno neizvjesnije zaduživanje na bazi davanja koncesija, znači investicija koje bi se realizirale privatnim putem.

Znači, kad je izgradnja puteva u pitanju, država mora uzeti sve u svoje ruke ili bar prednjačiti?

– Apsolutno. Sve najjače industrijske zemlje, Njemačka, Francuska, Engleska, izgradile su svoje autoputeve kroz državne investicije. I Turska svoju svima vidljivu ekspanziju izvrsne putne mreže može zahvaliti direktnim državnim ulaganjima. S druge strane, u tome su okasnile zemlje koje nisu uspjele shvatiti da se putem privatnog sektora i uz koncesije mnogo teže stiže do moderne putne mreže. Među tim zemljama su Srbija, Bosna, Crna Gora, Makedonija.

Brojne prednosti

Jesu li koncesije baš toliko “loše”? I u BiH se svojevremeno uveliko razmatrala ta opcija za bh. dio koridora 5C?

– Ne kažem da je koncesija loša. Dobra je za elektrane, a ne za autoputeve, jer je za elektrane moguće napraviti fizibiliti studiju, a za autoceste nije moguće. Vidite, kad nekom dajete koncesiju, onda se obično moraju mijenjati ili prilagođavati lokalni zakoni, pa država sebi otvara novi birokratski posao koji zna potrajati nekoliko godina. Hoću da kažem – o putevima se država mora brinuti kao o zdravstvu, obrazovanju ili sigurnosti svojih građana. Da ne nabrajam, brojne su prednosti dobrih puteva za lokalno stanovništvo, od otvaranja novih fabrika ili centara za snabdijevanje do rasta turizma. Bosanci bi se trebali ugledati na Hrvatsku, kojoj su autoputevi donijeli više od 11 miliona turista u 2011. godini U odnosu na manje od četiri miliona turista prije nekoliko godina, to je ogroman priliv deviza. A država je valjda izmišljena da se brine o općem blagostanju svojih građana, zar ne?

Kad bi se bh. lideri nekim čudom dogovorili na političkoj razini, jeste li Vi spremni i koliko bi brzo ENKA bila spremna da uđe u posao izgradnje autoputa u BiH?

– Mi bismo taj posao od ovog časa mogli započeti u roku od dva mjeseca. Svake godine mogli bismo završiti 60 kilometara. Težak je put, u Bosni ima mnogo tunela i mnogo mostova. Bili bi gotovi za nekoliko godina.

ENKA i “Bechtel” izgradili su od Kosova do albanske obale na Jadranu put koji je sveden na nekoliko sati putovanja. Kada bi ENKA izgradila bh. autoput, za koliko bi se stizalo od Sarajeva do mora?

– Da, na Kosovu smo napravili odličan autoput za primjer ostalima. U Bosni bi bilo slično. Do mora bi se stizalo za manje od 90 minuta.

Bošnjaci su najuspješniji van Balkana

Kako objašnjavate uspjeh, pa i drugačije, bolje ponašanje Bošnjaci van svoje domovine, od Turske pa do Amerike?

– Da, ovdje u Turskoj Bošnjaci su među najuspješnijim Turcima. Jednostavno, mnogo su uspješni. A zašto je neko uopće uspješan? Zašto su Jevreji uspješni? Pa zato jer, kad si u manjini, nemaš izbora i moraš više raditi. Moraš se više dokazivati. A kad više radiš, onda više imaš. O tome sam govorio kad sam dobio jednu nagradu u Vašingtonu. I ja sam uspješan, jer sam izbjeglica.

Iskustvo – znanje – porodica

Čuo sam ovdje da imate posebno tumačenje iskustva, prema Vašem mišljenju, iskustvo više “ne važi”?

– Pa na tom predavanju u Vašingtonu sam rekao da ne vjerujem više u iskustvo. Iskustvo je zapravo opasnost. Posebno ne danas, jer sve što se promijenilo u posljednjih deset godina je više nego u posljednih 2.000 godina. Vidite, kad Nijemci kažu “Ich habe Erfahrung” (Imam iskustvo, prev. a.), to je moglo važiti prije 30 godina, dakle prije interneta. Ali, ko može reći da ima iskustvo otprije 10 godina? A to danas najviše važi. Zbog toga generalni direktor ENKA-e ima 29 godina. To je moj unuk i on svakodnevno rukovodi poslom od 5,5 milijardi dolara.

Koliko ste Vi imali godina kada ste Vašem sinu prepustili da vodi kompaniju?

– Imao sam 56, a on 28 godina. Prepustio sam mu kompaniju, jer je već bio bolji od mene.

Je li to u Vama govori otac ili uspješan i pragmatičan biznismen?

– Iskreno, i jedno i drugo. Ali, moj sin je to zaslužio. Završio je, prije svega, bolje škole od mene i više je toga naučio. Ja sam diplomirao i postao građevinski inžinjer, a on je prvo završio kao najbolji u generaciji srednju školu u Istanbulu, a onda i univerzitet u Švicarskoj ETA i zaradio najbolji MBA na čuvenom “Stamfordu” u Americi. Dakle, spreman je potpuno. Prije preuzimanja ENKA-e već je radio tri-četiri godine, oženio se, imao sina. A taj sin je kasnije postao inžinjer i isto tako stekao diplomu u Americi. I on je svoje mjesto u ENKA-i zaslužio. Moja supruga i ja s unučadima i praunučadima danas brojimo 22 člana i veoma sam ponosan i sretan zbog njih.