Proslavljeni američki publicista Edvard Grifin otkriva zašto zvanična medicina krije pravi lijek protiv raka, na kojim mjestima na svetu nema malignih oboljenja.

Američki književnik i publicista Edvard Grifin (81) mislio je da će mu trebati tri nedelje, a trebalo mu je tri godine istraživačkog rada da bi napisao knjigu “Svijet bez raka”.

U ovom ostvarenju autor temeljno dokazuje da uzrok raka nisu ni virusi ni zagonetni toksini, već jednostavno nedostatak jedne hranljive materije – vitamina B17.

Suprotstavljajući se zvaničnoj farmaceutskoj politici koja, prema njegovim riječima, poslednjih 30 godina vešto krije od javnosti pravi lijek protiv raka, Grifin ističe da danas na raku više ljudi zarađuje za život, nego što od njega umire.

Grifin odgovora na ovo pitanje, ali i na ono zašto je u Americi zabranjeno plasiranje vitamina B17 na tržište.

– Istina je da je ljudima teško da vjeruju u ono što sam napisao, ali mene to uopšte ne čudi. Pa, i u 19. vijeku su naučnici mislili da je skorbut kod mornara rezultat ujeda misterioznih buba iz potpalublja. Kasnije se, naravno, ispostavilo da je uzrok ove bolesti zapravo nedostatak vitamina C – objašnjava u intervjuu ovaj proslavljeni kalifornijski publicista poznat po bavljenju raznovrsnim temama u svojim djelima.

Kako ste došli na ideju da napišete ovu knjigu?

– Sve je počelo slučajno. I to tako što je moj prijatelj doktor Ričardson počeo prije tridesetak godina na klinici u San Francisku da koristi vitamin B17 (koji se u svom prečišćenom obliku naziva leatril ili amigdalin) u tretmanu pacijenata obolelih od raka. Sve se desilo nakon što je čuveni biohemičar Ernst T. Kreb podigao prašinu u javnosti tako što je htio da plasira ovaj lijek na tržište navodeći da je rak zapravo avitaminoza, tj. poremećaj u metabolizmu izazvan nedostatkom vitamina B17 u prehrani.

Vaš prijatelj je prvo, međutim, probao lijek na svom psu, koji je bio bolestan od raka?

– Istina, i pas se oporavio. Posle toga je Ričardson počeo da primenjuje ovaj lek i u terapiji svojih pacijenata. Prvo ga je isprobao na suprugu njegove sestre, kojem su svi lekari davali najviše dvije-tri nedelje života. Nakon što je uzimao leatril, on se sasvim oporavio.

Kako je onda došlo do toga da taj lijek bude zabranjen u SAD?

– Nakon što su pacijenti koji su se oporavili počeli da šire priču o lijeku, to nekome nije išlo u prilog. Naročito ne velikim farmakokartelima i administraciji službene medicine. Pogađate, prije svega zbog sticanja velike zarade od prodaje citostatika. Američka administracija za ishranu i lekove (FDA) nazvala je vitamin B17 običnom prevarom i zabranila njegovo plasiranje na tržište.

Gdje se u namirnicama može naći vitamin B17?

– To je prirodni hemoerapijski agens koji se može naći u više od 1.200 biljaka. Prvenstveno u košticama i semenkama voća: kajsije, marelice/breskve, šljive, višnje, jabuke, ali i u prosu. Njegov molekul je sastavljen od dva molekula šećera i jedne cijanida i benzaldehida.

Ako je cijanid iz ovog molekula zadužen za eliminisanje maligne ćelije, postoji li mogućnost da ubije i zdrave ćelije?

– Zdrave ćelije imaju enzim za neutralizaciju raspadnih produkata B17 tako što cijanid iskoriste za metaboličku sintezu B12, koji je važan u metabolizmu hemoglobina, zatim stvara uz prisustvo sumpora jedinjenje tiocijanat koje učestvuje u regulisanju krvnog pritiska, a višak se izbacuje iz organizma urinom.

Da li je istina da ste tokom istraživačkog rada naišli na podatke o mjestima na svijetu na kojima nema obolelih od raka, poput plemena Hunza u Pakistanu?

– Ovo pleme je nastanjeno u udaljenim i zabačenim mjestima Himalaja. Poznati su po zadivljujućoj dugovečnosti i dobrom zdravlju. Za njih nije neobično da dožive sto godina, a neki čak i sto dvadeset, pa i više. Interesantno je da je u tom plemenu novac nepoznat pojam, ali da se zato bogatstvo mjeri brojem stabala kajsija koje neko poseduje. Jezgra kajsije smatraju najcenjenijom hranom i jedu ih kao što se u azijskoj kulturi jede pirinač. Hranu bogatu vitaminom B17 jedu i Eskimi, među kojima, takođe, nije zabeležen nijedan slučaj malignog oboljenja.

Dok neki od Eskima nisu otišli da služe vojsku u Kanadu i SAD?

– Istina… Čim su se preselili i promjenili način ishrane, istog trenutka su počeli da obolevaju i umiru od malignih oboljenja.

Šta biste poručili pacijentima koji idu na hemoterapiju?

– Ne kao stručnjak, već kao običan čovjek, nikome ne bih preporučio da ide na hemoterapiju. Znam da ja nikada ne bih prisao da idem na hemoterapiju. Čak vjerujem da ona izaziva rak. Zvanično lečenje raka je veliki biznis. Na hemoterapijama i citostaticima zarađuju se milijarde dolara. Ne stavljaju svi lekari novac ispred pacijenata, ali u ljudskoj prirodi je, nažalost,  jurnjava za novcem.

Vjerujete li da su vakcine protiv svinjskog, ptičjeg gripa ili virusa Zapadnog Nila takođe dio medicinske prevare?

– Te vakcine su više štetne nego što pomažu. Milijarde dolara odlaze na lobiranje zakona kojim se plasira upotreba raznoraznih vakcina. Znam za sijaset lažiranih studija o tome kako su vakcine navodno zdrave. Tužno je to što mnogi lekari ne znaju za ove prevare, ili se čak i ne trude da ih ispitaju. (Telegraf)