Dr. Amer Smailbegović porijeklom je iz Zenice. Živi u gradu Reno, u saveznoj državi Nevadi. Radi za kompaniju SpecTIR u kojoj je direktor zračnih operacija, a prije toga je  uposlen u NASA-i.

PULJIĆ: Trenutno se nalazite u Nevadi, ali uskoro trebate krenuti i na teren. Što ćete raditi i na koji način ćete biti uključeni u potragu za dijelovima raketoplana Columbia?

SMAILBEGOVIĆ: Točno, znate, kompanija u kojoj sam uposlen dobila je jedan od ugovora NASE da pomogne u traženju takozvanih izolacionih pločica koje su ključ u razrješavanju ove misterije. Naime, kao što znamo, Shuttle je vjerojatno eksplodirao kao rezultat otkazivanja termičke zaštite, tako da je pronalaženje ovih malih izolacionih pločica definitivno glavna stvar.

PULJIĆ: Koliko se može, iako znamo da su prognoze i sama nagađanja vrlo nezahvalna, vjerovati da je na samom polijetanju Columbie 16. siječnja došlo do nekih neprilika koje su na žalost rezultirale ovom tragedijom?

SMAILBEGOVIĆ: Znate, sve je moguće. Vrlo je moguće i da je sam raspad došao kao posljedica stvari koje su se desile pri uzlijetanju, međutim, također je mogućno da se raspad kao sam desio uslijed sudara sa nekim od malih objekata koji se nalaze u atmosferi i stvarno je nezahvalna stvar nagađati o čemu se radi. Jedina stvar za koju možemo pouzdano znati je da je do katastrofalnog raspada došlo uslijed otkazivanja termičke zaštite, a šta je dovelo do same kompromizacije oklopa Shuttlea, to još uvijek ne znamo.

PULJIĆ: Zanimljivo je da komadići raketoplana još uvijek padaju zar ne?

SMAILBEGOVIĆ: Da, kada je Shuttle eksplodirao, bio je na visini od oko 40 milja i putujući 3 ili 4 puta brzinom većom od zvuka, tako da će manji dijelovi još uvijek, i po elementarnoj fizici, padati nekoliko dana. Dijelovi Shuttlea su razbacani u području Texasa, a možda čak i Californie, dok se zna da su određeni mali dijelovi nađeni i u Arizoni.

PULJIĆ: Vaša kompanija je dizajnirala poseban senzor koji prikuplja, da tako kažemo, slike iz zraka.

SMAILBEGOVIĆ: Da, to nisu samo slike. To su u biti digitalne impresije sunčeve radijacije. Naime, kada sunčana radijacija udari o tlo, svaki materijal koji se nalazi na površini zemlje će odbiti, ili će odbljesnuti tu sunčevu radijaciju na karakterističan način. Na osnovu toga, neki dijelići Shuttla koji imaju karakterističan solarni spektrum mogu se identificirati putem senzora visoke razlučivosti kao što je, recimo i naš senzor. Mi možemo vidjeti objekte koji su čak manji i od jedne četvrtine metra na zemlji. Budući da se nalazimo na zrakoplovu, možemo da prekrijemo dosta veliku površinu zemlje u toku jednog dana. Dakle, na osnovu toga možemo da nađemo pojedine dijelove Shuttla na osnovu tih njihovih karakterističnih svojstava.