Sindikat i jedinstvena organizacija boraca BH Telecoma treću su godinu zaredom organizator pohoda Marša mira “Sarajevo-Nezuk-Srebrenica”.

Učešće u ovogodišnjem Maršu uzelo je oko pedeset građana iz svih dijelova BiH, a iz Sarajeva će do Potočara za ukupno osam dana prepješačiti 220 kilometara. Kolona je krenula jutros u 7:30 sati iz sarajevskog naselja Dolac Malta, tačnije ispred spomenika šehidima i palim borcima u ovom naselju.

Danas je planirano je pješaćenje 24 kilometra do Planinarskog doma “Ozren” gdje će kolona učesnika prenoćiti. Za sutra je planirana trasa u dužini 22 kilometra na relaciji Draževići- Krivajevići-Bakići-Olovo do doma Ponijerka, gdje će se prespavati.

Najduža trasa 29 kilometara

Potom će u subotu učesnici Marša prepješačiti 26 kilometara do Planinarskog doma “Javorje”, gdje će se prespavati.

U nedjelju ih očekuje najduža trasa od 29 kilometra do Jelovog brda, Kalesija, gdje će na privatnom imanju Saliha Sarajlića biti organizirano noćenje u improviziranom kampu.

U ponedjeljak će pješačiti 19 kilometara do Nezuka, gdje će se u jutarnjim satima priključiti koloni učesnika Marša mira “Nezuk-Srebrenica”, odakle će nastaviti put prema Potočarima, gdje se dolazak očekuje 10. jula, dan prije kolektivnog ukopa i dženaze žrtvama genocida.

Jedan od organizatora Marša, Muhamed Papić, kaže da najmlađi učesnik ima 18 godina, a najstariji 55 godina. Prema njegovim riječima, nekoliko ljudi je odustalo od pješačenja budući da je ramazan i poste.

“Nas je 30-ak jutros krenulo sa Dolac Malte, a drugi učesnici će nam se pridružiti u Nahorevu i Olovu”, kazao je Papić koji je učestvovao i na prethodna dva marša.

Prolazili kroz dva minska polja

“Mi smo u prethodna dva marša uz pomoć pripadnika Oružanih snaga obilježili teren jer smo prolazili kroz dva minska polja, na ulazu i izlazu iz Olova. Također, sa nama idu i pripadnici Gorske službe spašavanja Sarajevo koji su od velike pomoći”, dodao je.

Ističe kako je put poprilično težak jer je brdsko-planinski, ali i da postoje određena olakšanja na ovom putu.

“Čitavo to vrijeme čovjek je kao u nekom transu, osjećaj je zaista poseban. Kada se pred vama ukaže brdo i kada pomislite da nema teže dionice, tada dođe nizbrdica pa vidite da se njome i teže spuštati nego ići uzbrdo. Međutim, u bilo koje mjesto u koje dođemo nailazimo na ljubazne domaćine koji nude kafu i osvježenje i to nam ulijeva dodatnu snagu”, kazao je naš sagovornik.  (klix)