Dugo će mi trebati da ovaj događaj nađe mjesto zaboravu i bude izbrisan iz memorije običnog putnika na letu srbokratije od Beograda do Frankfurta 6. februara 2014. godine.
Redovna linija od Beograda do Frankfurta avio-kompanijom „Air Srbija“ sa polaskom u 12 časova. Oko 11 časova u redu za elektronski pregled putnika i prtljaga, ispred mene u redu čekaju dvojica najvjećih vjerskih predstavnika dvije vjerske zajednice. Prvi u redu je bio patrijarh srpski Irinej, a malo iza njega dr. Dudić, predsjednik Mešihata i Glavni muftija u Srbiji. Kako po protokolu i Zakonu o letenju i bezbjednosti letenja svi putnici ponaosob moraju proći proceduru kontrole na svim aerodromima u svijetu, tzv. međunarodni zakon o letenju i bezbjednosti letenja.
Kao prvi u redu trebao je proći kontrolu patrijarh srpski Irinej, ali gle čuda da dvojica ljudi iz pratnje uzimaju njegov prtljag i prolaze pored sistema za kontrolu. U tom momentu nisam ništa pomislio činom da je Patrijarh najviše svešteno lice i da bi se od njega moglo najmanje očekivati da usput nosi bilo šta što ne bi prošlo kontrolu, već sam i pomislio da možda i za sveštena lica imaju povlašćeni status. Da nije tako odmah sam se uvjerio jer sljedeći je bio i dr. Mevludin Dudić, predsjednik IZ u Srbiji i Glavni muftija u Srbiji, koji je također prepoznatljiv barem javnosti u Srbiji.
Mada nije imao svoje obezbjeđenje i svoju pratnju prišao je mirno, podigao je kofer sa ličnim stvarima i uputio se put signalnog uređaja, prošao je i zastao, zamoljen da skine sat što je i uradio a onda je bio i pozvan da skine kaiš, što je demonstrativno odbio uputivši pogled u pravcu već odlazećeg Patrijarha koji je mogao proći bez ikakve kontrole dok je on morao skinuti i kaiš. Zatečeni reakcijom, iznenađeni i poniženi situacijom koja im nije mogla biti argument za bilo kakvu ispriku prešutjeli su na sve ovo. Malo kasnije i ja sam prošao istu proceduru ali i bez sata i bez kaiša, valjda jer je službenik bezbjednosti u trenutku ljutnje na sebe samog zbog ponižavajućeg čina samo odmahivao rukom.
Osjetio sam da je doživio poniženje i krivnju zbog svih onih koji su čekali u redu gledajući i čudeći se da li je to let u demokratiju ili je, naprotiv, još treniranje živaca toj demokratiji i poštovanju zakona i standarda koji to nalažu. Helem, prođosmo sve te (ne)obavezne kontrole uputismo se put mašine gdje smo sjeli na svoja već markirana mjesta i uputili se put Frankfurta.
DVA LICA DEMOKRATIJE U REŽIJI DEMOKRATSKIH STANDARDA
Samim činom slijetanja u Frankfurtu prestaju svi činovi i sve tutule osim jedne, a to je poštivanje principa i pravila igre koje je nametnula ta ista Evropa kojoj i moja matična država, strah me je, veoma laganim koracima hita. Prođosmo obavezno pored svih onih aerodromskih kontrola bez ikakvih kontrola osim pasoške gdje i tu nije bilo nekih velikih kontrola, a onda na mjesto preuzimanja prtljaga. Poredani svi, čekajući pored pokretne trake pa i dvojica velikodostojnika jedan Patrijarh i jedan Muftija, obojica kao i svi mi, čekamo red i čekamo čiji će prtljag najprije izići na traci. Kako je krenula traka jedan po jedan uzimali smo svoje prtljage dok ih je bilo.
IrinejstvoGle čuda, osta Patrijarh bez svog prtljaga. I to ne onog koji je imao sa sobom već kofera koji je vjerovatno zaobišao čekiranje. Nakon ovog čina uputio sam pogled na Glavnog muftiju u Srbiji dr. Dudića. Vidio sam na njegovom licu blagi osmijeh, kao da je želio reći: „E ovo je demokratija, a za one koji je ne poštuju Božija kazna.“ Možda griješim ali mi je tako izgledalo.
Bilo kako bilo, Patrijarh je prošao Beograd ponosno i prkosno dok je vjerovatno napustio Frankfurt poniženo i neprimjetno, dok je Muftija prošao Beograd poniženo a napustio Frankfurt ponosno činjenicom da je greška ispravljena, ali ovaj put na tlu demokratije. Pomislim da nije slučajno jer nas uvijek neko prati, čita naše misli, ispravlja nepravde koje su nam nanesene, a ovo je za one koji vjeruju i koji su pokorni i Bogu i zakonima koji su propisani.
Autor: Ismet Zukorlić
(Bosna PRESS)
