Dolazak Osmanlija u Bosnu i sa njima islama u korijenu je promijenilo bosansku kulturu. Bosna izlazi iz mračnog srednjovjekovlja i ulazi u novovjekovlje obilježeno bosansko-osmanskom kulturom. Historijska i kulturna zaostavština tog perioda je ogromna, uprkos činjenici da su okolne hrišćanske velesile (prvo Austrija, Mletačka republika Sveto rimsko carstvo, zatim Austro-Ugarska, a u novije vrijeme Njemačka, Francuska, Britanija, Rusija i dr.)  i susjedni hrišćanski narodi (prvenstveno Srbi, Hrvati, Crnogorci) pokušali da zatru sve što  je “tursko” u Bosni. Eugen Savojski, kralj Aleksandar II Karađorđević, Draža Mihajlović, Slobodan Milošević, Radovan Karadžić, Biljana Plavšić, Mate Boban, Franjo Tuđman, Josip Broz Tito – samo su neka imena hrišćanskih i komunističkih vođa koji su vršili urbicid nad bosansko-otomanskim kulturnim nasljeđem.

Kada je riječ o historijskog zaostavšitini naših predaka dovoljno je spomenuti dva pisca: Safvet-bega Bašagića koji je u knjizi Znameniti Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini nabrojao biografije 689 Bošnjaka koji su se istakli u javnom životu na raznim poljim u Osmanskom carstvu, te Mehmeda Handžića koji je u knjizi Blistavi dragulj: Životopisi učenjaka i pjesnika iz Bosne nabrojao 216 biografija Bošnjaka, uglavnom u osmanskom dobu, koji su se istakli na znanstevnom polju.

Stoga, ne treba da čudi da od 219 velikih vezira, za njih 26 (11,87%) mogli smo da utvrdimo da su rodom Bošnjaci, dok za još 9 postoji vjerovatnoća da su Bošnjaci. Inače, položaj velikog vezira je trajao 602 godine (1320-1922). Za to vrijeme 292 puta je biran veliki vezir, računajući vezire koji su više puta obavljali ovu dužnost.

Ovih 26 Bošnjaka bili su 42 puta (14,38%) na položaju velikog vezira, što je trajalo oko 114 godina. (18,93%). Tako je u prosjeku Bošnjak bio svaki deveti veliki vezir, odnosno svaki sedmi vezir koji bi bio izabran – Bošnjaci su vezirovali petinu perioda postojanja velikih vezira u Osmanskom carstvu. Poređenja radi 27 Albanaca (12,32%) je birano na funkciju velikog vezira, birani su 34 puta (11,64%), što je iznosilo 91 godinu (15,12%). Ovo samo potvrđuje slavnu historiju Bošnjaka u okviru Carstva Ali Osman.

Grb velikog vezira

Najčuveniji veliki vezir Bošnjak svakako je Tavil Mehmed-paša Sokolović. On je prema mnogima najznamenitiji među svim velikim vezirima Osmanskog carstva. Joseph Hammer je još 1830. godune primjetio da umjesto “za vladavine Selima II”, bolje je reći “za vladavine velikog vezira Sokolovića.

Većina naših velikih vezira, najmanje njih 20, došla je na osmanski dvor putem obrazovnog programa devširme, odnosno bili su adžemi oglani. Samo su četverica naših velikih vezira, historijski utvrđeno, bila rodbinski povezana – riječ o četiri vezira iz čuvene bošnjačke porodice Sokolovići, jedne od najjačih osmanskih porodica: Tavil Mehmed-paša, Lala Kara Mustafa-paša, Lala Mehmed-paša i Derviš Mehmed-paša. Oni su obnašali velikovezirsku službu oko 18 godina. Slobodno možemo reći da su Bošnjaci Sokolovići najmoćnija osmanska porodica druge polovine XVI i početka XVII stoljeća, naravno nakon vladajuće porodice.

Glede zastupljenosti Bošnjaka među osmanskim velikim vezirima, vakat velikih vezira možemo podijeliti na četiri razdoblja:

– Predosmansko razdoblje (1320-1453) ili doba dominacije velikih vezira turskog porijekla. U ovom dobu od 133 godina bilo je svega 11 velikih vezira, koji su birani 11 puta na mjesto velikog vezira – u prosjeku 12 godina. Svi su Turci po porijeklu. Primjetna je dominacija određenih turskih porodica, pogotovo porodice Čandarli koja je dala 4 velika vezira u tom periodu koji su bili veliki veziri čak 64 godine.

– Zlatno razdoblje (1453-1611) ili doba dominacije velikih vezira bošnjačkog porijekla. Mehmed el-Fatih, svjestan kozmopolitizma Osmanskog carstva, prekinuo je tradiciju da se veliki veziri biraju iz uglednih turskih porodica, tako da je ovo je period kada skoro svi veliki veziri dolaze iz redova janjičara, tačnije iz redova adžemi oglana. Adžemi oglani su birani među rajom, tj. iz redova hrišćanskih podanika Osmanskog carstva.

No, bošnjački muslimani, a kasnije i albanski i abhaski muslimani predstavljali su izuzetak, budući da su ulazili u obrazovni program devširme. To ističe i Halil Inaldžik, jedan od najeminentnijih turskih historičara za osmansko razdoblje: Jedino su bosanske porodice koje su prešle u islam davale danak u krvi (Halil Inaldžik, Osmansko carstvo – Klasično doba 1300-1600, Utopija, Beograd, 2003, str. 123).

U ovom razdoblju prisutna je dominacija velikih vezira Bošnjaka, budući da su od 158 godina vezirovali cirka 99 godina (62,66%)! Ta 17-orica Bošnjaka bili su veliki veziri tokom najsjajnije epohe Osmanskog carstva. Bili su veliki veziri kad je osvajana Bosna, Srbija, Albanija, Crna Gora, Ugarska, Kipar, Bliski Istok, Sjeverna Afrika…

Štaviše, dovoljno je o njihovoj sposobnosti navesti kao primjer činjenicu da su bošnjački veliki veziri tog vakta bili u prosjeku na tom položaju skoro šest godina (5 godina, 10 mjeseci), a ostalih 24 velikih vezira samo u prosjeku dvije i pol godine. Ono što je bila Čandarli porodica u prošlom razdoblju, u ovom razdoblju je bila bošnjačka porodica Sokolović – 4 velika vezira i desetine paša i begova.

– Doba dekadence (opadanja moći) (1611-1794) ili doba dominacije velikih vezira albanskog porijekla. U ovom razdoblju obrazovni sistem devširme bio u raspadu, janjičari su se osilili, a Osmansko carstvo je počelo da gubi svoj sjaj: izgubljena je Ugarska, Krimski hanat, Dalmacija…Istovremeno sa bljeđenjem osmanskog blještavila, bljedilo je i ono bosansko u njemu.

U ovom periodu, koje je trajalo 183 godine, od 104 velikih vezira bilo je samo 8 Bošnjaka. Oni su vezirovali samo 13 godine, odnosno u prosjeku 1 godinu i 9 mjeseci, što otprilike odgovaraa prosjeku velikih vezira toga doba – 1 godina i 9 mjeseci. U uvoj epohi dominiraju veliki veziri Albanci, pogotovo porodica Ćuprilić (Köprülü) –

– Doba raspada (1794-1922) ili doba ponovne dominacije velikih vezira turskog porijekla. Ovo je završno razdoblje osmanske historije. Carstvo se smanjuje i propada. Sve se više osjeća turski nacionalizam. Turski nacionalisti, pogotovo Mladoturci, dokosuravaju i ono malo osmanskog duha u Osmanskom carstvu, tako da je te 1922. godine sultan bio figura – stvarnu vlast je imao Mustafa Kemal-paša, nepravedno prozvan Ataturk (Otac Turaka). Inače, Kemal-paša ukida 1922. godine poziciju velikog vezira, 1923. godine uklanja posljednjeg sultana, a 1924. godine ukida i hilafet.

U ovom periodu, koji je trajao 128 godina, u kojem se izmijenjalo 63 velika vezira, prosječno dvije godine po veziru, samo je jedan Bošnjak bio veliki vezir, i to samo 14 mjeseci. No, taj veliki vezir Bošnjak nije imao nikakve veze sa svojom domovinom, s obzirom da je rođen u Istanbulu i da je bio pripadnik turskog nacionalističkog pokreta. Štaviše, u tom periodu (nakon Mladoturske revolucije) veliki vezir je mogao da bude samo turski nacionalista (nije se gledalo njegovo porijeklo) ili eventualno albanski nacioanalista.

U nastavku slijedi kratka lista velikih vezira Bošnjaka.

1. Veli Mahmud-paša Abogović (Mahmud-paša Abogović, Mahmud-paša Bogojević, Mahmud-paša Hrvat, Mahmud-paša Anđelović, Mahmud-paša Janković, Veli Mahmud-paša, Adni) Mjesto rođenja: Kraljevina Bosna, 1420. Mjesto smrti: Istanbul, 1474. Vrijeme vezirstva: 1456-1466, 1472-1474. Literatura: Safvet-beg Bašagić, Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci, Matica Hrvatska, Zagreb, 1931; Mehmed Surejja,Sicilli Osmani, Istanbul, 1890; Evlija Čelebija, Putopis, Svjetlost, Sarajevo, 1967; John Freely, A History of Ottoman Arhitecture, Witt Press, Boston, 2011; Edward Gibbon, History of the Ottoman Poetry, Luzac & Co., London, 1900-02; Muvekkit, Povijest Bosne, Kalem, Sarajevo, 1998; Es-Sallabi, Ed-Devle el-usmanijje, Dar et-tevzi’ ve en-nešr el-islamijje, Kairo, 2001; Nerkez Smailagić, Leksikon islama, Svjetlost, Sarajevo, 1990; Inaldžik; Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Preporod, Sarajevo, 1998.

2. Ishak-paša Gazi (Ishak-paša) Mjesto rođenja: Kraljevina Bosna, 1420. Mjesto smrti: Istanbul, 1482. Vrijeme vezirstva: 1469-1472, 1481-1482. Literatura: Bašagić; Surejja; Freely; Muvekkit; Inaldžik.

3. Ahmed-paša Hercegović (Ahmed-paša Hersekzade, Ahmed-paša Hersekli, Ahmed-paša Hersekoglu, Ahmed/Stjepan Hercegović, Hersekzade Ahmet-paša) Mjesto rođenja: Herceg Novi, 1459. Mjesto smrti: Kizilčol, današnja Turska, 1517. Vrijeme vezirstva: 1497-1498, 1503-1506, 1511-1511, 1512-1514, 1515-1516. Literatura: Bašagić; Čelebija; Surejja; Jusuf Ramić, Bošnjaci u Egiptu u vrijeme tursko-osmanske uprave, Kalem – CNS, Sarajevo, 2012; Muvekkit; Smailagić;Inaldžik; Imamović; Čelebija.

4. Ali-paša Hadum Mjesto rođenja: Drozgametva kod Hadžića, Sarajevo, ?. Mjesto smrti: Sivas, današnja Turska, 1511. Vrijeme vezirstva: 1501-1503, 1506-1511.Literatura: Surejja; Freely; Gibbon, sv. 2; Muvekkit; Imamović.

5. Hadum Sinan-paša Borovinić (Hadim Sinan-paša) Mjesto rođenja: Borovinići kod Foče, ?. Mjesto smrti: Ridanija, dio današnjeg Kaira, 1517. Vrijeme vezirstva: 1516-1517. Literatura: Bašagić; Surejja; Gibbon; Ramić; Muvekkit; Imamović.

6. Junus-paša Mjesto rođenja: ?. Mjesto smrti: Tokat, današnja Turska, 1517. Vrijeme vezirstva: 1517-1517. Literatura: Gibbon; Ramić; Muvekkit.

7. Ibrahim-paša Bošnjak Požeganin (Pargali Ibrahim-paša, Frenk Ibrahim-paša, Makbul Ibrahim-paša, Maktul Ibrahim-paša, Ibrahim-paša Bošnjak, Damad Ibrahim-paša, Ibrahim-paša Paržanin, Ibrahim-paša Požeganin, Ibrahim-paša Požegali, Ibrahim-baša el-Busnevi) Mjesto rođenja: Požega, današnja Hrvatska, 1493. Mjesto smrti: Istanbul, 1536. Vrijeme vezirstva: 1523-1536. Literatura: Surejja; Freely; Ramić; Muvekkit; Daniel Goffman, The Ottoman Empire and Early Modern Europe, Cambridge, Smailagić; Inaldžik; Čelebija; Gibbon.

8. Damad Rustem-paša Opuković (Damad Rustem-paša, Rustem-paša Hrvat) Mjesto rođenja: Bijelo Polje kod Mostara, cca 1500. Mjesto smrti: Istanbul, 1561. Vrijeme vezirstva: 1544-1553, 1555-1561. Literatura: Bašagić; Freely; Surejja; Muvekkit; Inaldžik; Imamović; Čelebija; Gibbon.

9. Semiz Ali-paša Pračić (Semiz Ali-paša, Semiz Ali-paša Pračalija) Mjesto rođenja: Prača, ?. Mjesto smrti: Istanbul, 1565. Vrijeme vezirstva: 1561-1565. Literatura: Bašagić; Surejja; Freely; Ramić; Muvekkit.

10. Tavil Mehmed-paša Sokolović (Mehmed-paša Sokollu, Mehmed-paša Sokolović Visoki) Mjesto rođenja: Sokolovići kod Rudog, 1506. Mjesto smrti: Istanbul, 1579. Vrijeme vezirstva: 1565-1579. Literatura: Bašagić; Surejja; Freely; Muvekkit; Es-Sallabi; Goffman; Smailagić; Inaldžik; Imamović;Čelebija.

11. Lala Kara Mustafa-paša Sokolović (Lala Mustafa-paša, Safsaf Mustafa-paša, Lala-paša) Mjesto rođenja: Rudo, cca 1500. Mjesto smrti: Istanbul, 1579. Vrijeme vezirstva: 1580-1580. Literatura: Bašagić; Surejja; Muvekkit; Goffman; Smailagić; Imamović; Nikola Lašvanin, Ljetopis, Synopsis, Sarajevo-Zagreb, 2003; Čelebija.

12. Sijavuš-paša Kanjižanin (Sijavuš-paša Hrvat, Sijavuš-paša Kanjiželi) Mjesto rođenja: Kanjiža, današnja Mađarska, cca 1500. Mjesto smrti: Istanbul, 1602. Vrijeme vezirstva: 1582-1584, 1586-1589, 1592-1593. Literatura: Bašagić; Surejja; Freely; Muvekkit; Imamović; Čelebija.

13. Damad Ibrahim-paša Bošnjak Novošeherlija (Damad Ibrahim-paša, Damat Ibrahim-paša Novšehhirli) Mjesto rođenja: Domislica, Novi Šeher kod Maglaja, 1517. Mjesto smrti: Istanbul, 1601. Vrijeme vezirstva: 1596-1596, 1596-1597, 1599-1601. Literatura: Bašagić; Surejja; Freely; Ramić; Muvekkit; Lašvanin.

14. Javuz Ali-paša Bošnjak Malkoč (Ali-paša Malkoč, Javuz Ali-paša, Javuz Ali-paša Malkoč) Mjesto rođenja: Bosna, ?. Mjesto smrti: Beograd, 1604. Vrijeme vezirstva: 1603-1604. Literatura: Bašagić; Surejja;Ramić; Muvekkit.

15. Lala Mehmed-paša Sokolović (Lala Mehmed-paša Sokolluzade) Mjesto rođenja: moguće Sokolovići kod Rudog, ?. Mjesto smrti: Istanbul, 1606. Vrijeme vezirstva: 1604-1606. Literatura: Bašagić; Surejja; Muvekkit; Es-Sallabi.

16. Derviš Mehmed-paša Bošnjak Sokolović (Bošnak Derviš Mehmed-paša) Mjesto rođenja: moguće Sokolovići kod Rudog, ?. Mjesto smrti: Istanbul, 1606. Vrijeme vezirstva: 1606-1606. Literatura: Bašagić; Surejja; Muvekkit.

17. Kujudžu Murat-paša (Kujundži Murat-paša) Mjesto rođenja: Bosna, cca 1535. Mjesto smrti: Istanbul, 1606. Vrijeme vezirstva: 1606-1611. Literatura: Bašagić; Surejja; Freely; Muvekkit; Es-Sallabi; Smailagić;Imamović.

18. Dilaver-paša (Dilaver-paša Hrvat) Mjesto rođenja: Bosna, ?. Mjesto smrti: Istanbul, 1622. Vrijeme vezirstva: 1621-1622. Literatura: Bašagić; Surejja; Muvekkit.

19. Kara Davud-paša Mjesto rođenja: negdje u Bosni, ?. Mjesto smrti: Istanbul, 1623. Vrijeme vezirstva: 1622-1622. Literatura: Bašagić; Surejja; Muvekkit.

20.Gazi Ekrem Husrev-paša Sokolović Bošnjak (Gazi Husrev-paša, Ekrem Husrev-paša, Bošnak Husrev-paša) Mjesto rođenja: Istanbul ili Bosna, ?. Mjesto smrti: Tokat, današnja Turska, 1632. Vrijeme vezirstva: 1628-1631. Literatura: Bašagić; Surejja; Muvekkit; Smailagić; Safvet-beg Bašagić, Kratka uputa u prošlost BiH, Vlastita naklada, Sarajevo, 1900.

21. Topal Redžep-pašaMjesto rođenja: Bosna, ?. Mjesto smrti: Istanbul, 1632. Vrijeme vezirstva: 1632-1632. Literatura: Bašagić; Surejja; Muvekkit.

22. Salih-paša Nevesinjac (Salih-paša Nevesinli)

Mjesto rođenja: Nevesinje, ?. Mjesto smrti: Istanbul, 1647. Vrijeme vezirstva: 1645-1647. Literatura: Bašagić; Surejja; Muvekkit; Goffman.

23. Sari Sulejman-paša Prijepoljac (Sari Sulejman-paša, Mirahor Sulejman-paša) Mjesto rođenja: Prijepolje, ?. Mjesto smrti: Istanbul, 1687. Vrijeme vezirstva: 1685-1687. Literatura: Bašagić; Surejja; Muvekkit.

24. Mustafa-paša Daltaban Mjesto rođenja: Bitolj (Manastir), Makedonija, ?. Mjesto smrti: Istanbul, 1703. Vrijeme vezirstva: 1702-1703. Literatura: Bašagić; Surejja; Muvekkit;Imamović.

25. Damad Mehmed-paša Melek Mjesto rođenja: Bosna, 1719. Mjesto smrti: Istanbul, 1802. Vrijeme vezirstva: 1792-1794.Literatura: Bašagić; Surejja; Ramić; Muvekkit.

26. Damad Ferid-paša Efendić (Damad Mehmed Adil Ferid-paša Efendi) Mjesto rođenja: Istanbul, 1853, porijeklom iz Potoka kod Pljevlje. Mjesto smrti: Pariz, 1923. Vrijeme vezirstva: 1919. u tri navrata, 1920. u dva navrata.Literatura: Smailagić.

Kao što smo već ranije spomenuli, pored ovih 26 velikih vezira Bošnjaka, ima još 9 velikih vezira za koje postoji mogućnost da su Bošnjaci. Naglašavam postoji, što ne znači da oni to jesu, ali isto tako ne znači da oni to nisu. Pet od njih su prošli obrazovni sistem deviširme, njihovo porijeklo je nepoznato, tako da mogu biti iz bilo kojeg balkanskog naroda, pa tako i bošnjačkog: Zaganos-paša (1453-1456), Ahmed-paša Gedim (1474-1477), Mesih-paša Hadum (1499-1501), Hasan-paša Hadum (1597-1598), Mehmed-paša Džerrah (1598-1599). Muvekkit tvrdi da su, između ostalih, sljedeći veliki veziri Bošnjaci: Halil paša (1617-1619, 1626-1628) (Muvekkit, sv. 1, str. 277) i Mehmed-paša Sultanović (Sultanzade) (1644-1645) (Muvekkit, sv. 1, str. 325). Za ovog zadnjeg Muvekkit navodi da je sin Rustem-pašine kćerke i Ahmed-paše, znači unuk našeg Rustem-paše Opukovića sa majčine strane. Ovo je djelimično tačno, pošto je Mehmed-paša ustvari praunuku Rustem-pašin. Za velikog vezira Kara Ibrahim-pašu (1683-1685) neki tvrde da je Bošnjak, iako doduše većina izvora tvrdi da je Turčin iz Bajburta. Što se tiče Ajvaz Mehmed-paše, on je rođen u Jagodini, tako da može biti Bošnjak ili Albanac. Moguće da je ipak Bošnjak, budući da Evlija Čelebija kaže da stanovništvo Jagodine govorim bosanskim jezikom (Čelebija, str. 68). No, Čelebija nije uvijek pouzdan, tako da ovo moramo uzeti sa rezervom, ali ostaje činjenica da je u Jagodini živjelo dosta Bošnjaka.

Bilo kako bilo, imamo najmanje 26 naših Bošnjaka koji su igrali najvažniju ulogu u Osmanskom carstvu nakon sultanske.

Kairo – Jusuf Džafić (saff.ba)