1 Srbija je izgubila državu na Kosovu 1389.
NETAČNO – Srpsko carstvo se raspalo mnogo ranije, a knez Lazar je zbog najezde Turaka mnogo prije bitke priznao vrhovnu vlast ugarskog kralja. Srpska država je u vazalnom odnosu postojala još vijek i po
2 Vuk Branković je izdao Lazara
NETAČNO – Historijski je dokazano da to nije tačno, ali je to vjerovanje ostalo u narodu, posledica da se Srbi uvijek dijele na borce za slobodu i izdajnike
3 Srbija je bila branik krišćanstva u Evropi
NETAČNO – Despot Stefan Lazarević u bitki na Nikopolju zadao je odlučujući udar velikoj hrišćanskoj vojsci u odsudnom momentu i tako suštinski uveo islam u Evropu
4 Rusija je prijatelj koji će se uvek naći Srbima
NETAČNO – Zabluda koja je nastala u Prvom srpskom ustanku, kada je sve vrijeme ustanka u Srbiji bio izaslanik Rodofinkin i jedan ruski odred. Kada je postalo „gusto” 1813. godine, Rusija napušta Srbiju. A u prethodna dva vijeka Beograd i Moskva su više vremena proveli u lošim nego u dobrim odnosima
5 Timočka buna 1883. bila je ustanak naroda protiv represivne vlasti kralja Milana
NETAČNO – To je bio otpor konzervativnih seljaka protiv modernizacije države
6 Srbi su puno patili pod vladavinom Turaka
NETAČNO – Srpski historičar Dr. Zirojević kaže da je Srbima bilo bolje pod Turcima nego pod domaćom vlastelom. U vrijeme cara Dušana njegovi skupljači poreza su uzimali sve narodu i davali hrane tek toliko da prežive, odbjegle kmetove je hvatala vojska i ubijala. Prevareni muž je po tom zakoniku mogao da bira, da odsiječe dojke svojoj ženi, da joj izvadi oči ili da je rastrgne konjima. Taj zakon se pominje i u filmu Banović Strahinja.
Žene su tek po dolasku Turaka dobile pravo na razvod a i na odštetu u slučaju razvoda. Turska je uvela vladavinu prava. Čipćije – kmetovi su plaćali 1/8 u teladima, sijenu, žitu i suhom voću – dok na sitnu stoku – svinje i ovce nije ni bilo poreza. Nezadovljni kmet je mogao da agu ili bega tuži sudu ili da čak ubije bega i baci ga u jendek (kanal) i da ga sud – kadija oslobodi. Pored 1/8 Turskoj državi Srbi su plaćali i 1/10 crkvi. Za paljenje ili bilo kakvo skrnavljenje crkve bila je predviđena smrtna kazna odrubljivanjem glave. 10 dana kuluka godišnje kmet je umjesto na javnim radovima -putevima-mostovima itd. mogao da odradi na crkvenom imanju. Svaki rad preko toga mu je morao biti plaćen. Dr. Zirojević pominje važan podatak da su Turci naseljavali Srbe po Bosni.
7 U ratu u Bosni svi su jednako radili zločine
NETAČNO – Ovaj plan potiče iz Srpske akademije nauka – Memorandum 2 u kojem stoji sljedeće: ” Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine. Pažnju javnosti zaokupiti optužnicama i sudskim procesima protiv građana BiH. Srbiju dovesti u jednak položaj sa stradalima i oštećenim državama u regionu.”
Činjenica je da su od uspostavljanja Tribunala podignute optužnice protiv 161 osobe – od toga 110 Srba (68,3%), 34 Hrvata (21,1%), devet Bošnjaka (5,5%), sedam Albanaca (4,3%) i jednog Makedonca.
Osuđena su 82 optuženika na ukupnu kaznu od 1.215 godina zatvora:
– 62 Srbina, 974,5 godina zatvora + pet doživotnih robija, dok se suđenje ostalim Srbima nastavlja, tako da će % na kraju biti viši od 80%
– 12 Hrvata, 166 godina zatvora
– petorica Bošnjaka, četvorica su oslobođena
– dvojica Albanaca
– jedan Makedonac
8 Pristupanjem Trojnom paktu knez Pavle je htio da uvuče Jugoslaviju u Drugi svjetski rat na strani Sila osovine sa Njemačkom, a 27-martovskim pučem Srbi odbranili nacionalni ponos
NETAČNO – Od Jugoslavije je tražena praktična neutralnost, da bi na kraju Srbi, potplaćeni od strane britanske službe, učešće u ratu od 17 dana platili sa 1,7 miliona života i uvođenjem komunizma
9 Puč 27. marta organizovali komunisti
NETAČNO – Tvrdnja koja je važila kao istina gotovo 50 godina. Komunisti nisu bili ni marginalni učesnik, jer su tada bili u savezu s Hitlerom. Izaslanik predsjednika SAD, pukovnik Donovan, mnogo godina kasnije je rekao: „Srbi se ne mogu pozivati na 27. mart 1941, jer smo mi tu revoluciju kupili”
10 Partizanske ofanzive u Drugom svetskom ratu bile herojski podvizi NOB-a
NETAČNO – U stvarnosti to su bile male vojne operacije koje nisu imale značajniji uticaj na tok rata, a dovodile su do velikih odmazdi
Izvor: Press i Agencije
Priznanja Dobrice Ćosića: „Laž je srpski državni interes”
Dobrica Ćosić je srpski pisac, političar i redovni član SANU. Bio je prvi predsjednik Savezne republike Jugoslavije od 1992. do 1993. godine.
Dobrica Ćosić: „Mi lažemo da bi smo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“
„Laž je srpski državni interes.“ Dobrica Ćosić
„Laž je u samom biću Srbina“. Dobrica Ćosić
„U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.” Dobrica Ćosić
“Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…” Dobrica Ćosić